Preuzeto sa nedjelja.ba Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik Početkom veljače otišla je u mirovinu zatvarajući jedno poglavlje osobnog i redovničkog poslanja, ali ostavljajući iza sebe život ispisan u tisućama susreta, molitava i malih, često nevidljivih djela. Iz povijesti služenja A ta „nevidljiva“ djela sestre milosrdnice čine od 1633. kada su Sv. Vinko Paulski i Sv. Lujza de Marillac započeli organiziranu brigu za bolesnike i siromašne. „To je vrijeme kada se prvi put su
„Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.“ (Mt 25,40) U samostanu Majke Divne na Stupu, 23. veljače 2026., sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog posjetio je i predslavio sv. Misu vojni ordinarij u BiH, mons. Miro Relota. U ovo sveto korizmeno vrijeme radost je što smo zajedno mogle slaviti Gospodina s mons. Mirom te zahvaliti Bogu što nam daje snagu činiti dobro onima kojima smo poslane u današnjem vremenu – bolesnicima, štićenicama našeg samostana.
Iako svi u vlastitom srcu i na svoj način nosimo uspomene i sjećanja, postoje dani kad se zajednički sjećamo istog događaja. Jedan takav dan je bio 8. veljače 2026. kad smo u Katedrali Rođenja Blažene Djevice Marije u Trebinju obilježili 60. godišnjicu dolaska prvih Sestara milosrdnica u ovaj grad. Duša proslave bio je don Ante Luburić, sadašnji župnik koji je sve detaljno isplanirao i organizirao. Nakon okrepe u župnoj kući krenuli smo u crkvu na svečano zahvalno euharistijs