Kao sredstvo za postizanje potpunosti, sv. Vinko navodi pet kreposti koje su posebno odlikovale Krista: jednostavnost, poniznost, blagost, mrtvljenje i gorljivost za duše.

 

JEDNOSTAVNOST

ova krepost upućuje ravno naprijed, bez licemjerja i krivina. Kloni se lukavosti, dvosmislenosti i himbe. Jednostavan čovjek govori što misli. Gospodin združuje moć rasuđivanja i jednostavnost, jer su obje usmjerene istom cilju. Jedna ne može bez druge. Nikada ne govorimo dvosmisleno u svoju korist ili hvalu. Sv. Vinko preporuča: "Uvijek nosi ukras od ovih triju kamenova: jednostavnosti poniznosti i ljubavi." O jednostavnosti još kaže: "Ako u duši vlada jednostavnost, Bog joj se veseli." I: "Moramo biti vrlo jednostavni da stvari možemo izreći onako kakve jesu." I još: "Jednostavnost ne podnosi da nešto licemjerno iskazujemo, a drugo mislimo." Naše riječi neka razotkrivaj ono što je u našem srcu.

​

PONIZNOST

Za sv. Vinka je poniznost u tome da budemo svjesni svoje ništetnosti pred Bogom, da ne tražimo časti i dobro mišljenje kod ljudi, i da se u sebi uvijek borimo protiv taštine. Poniznost je preporučivao sam Isus. "Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam blaga i ponizna srca" (Mt 11. 29). Po prirodi smo usmjereni ne samo oholosti, nego isto tako i poniznosti. Duh Gospodnji jednako daje nadahnuća za kreposti, kao što ga priroda daje za grešnosti. Isus nam je ostavio križ, neumrli spomenik poniženja koji je dokinuo oholost i poniznost. Cijeli njegov život bijaše poniženje: rođenje u štali, bijeg u Egipat, suđenje, bičevanje, krunjenje trnjem, raspeće. Apostol Pavao kaže: "On, trajni lik Božji ... sam sebe oplijeni uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan" (Fil 2, 7). Poniženje podnosimo iz ljubavi prema Bogu. Često ponavljajmo nakanu da zadobijemo tu krepost: neka sve bude na Božju slavu, da bismo Boga slavili i ljubili. O Poniznosti je sv. Vinko rekao ove misli:

Ako je srce prazno samo od sebe, Bog će ga ispuniti. Poniznost ga privlači te želi u njemu stanovati i djelovati.

Poniznost je temelj svih drugih kreposti.

Postoje tri znaka poniznosti: ljubiti svoju neznatnost, držati se za najneznatnijega od sviju i bježati pred ljudskom hvalom.

Nikada ne možemo ispunjavati Božja djela ako nismo duboko ukorijenjeni u poniznosti i puni nepovjerenja u sebe.

Od svete poniznosti nisam nikada našao drugo ili pripravnije sredstvo za obistinjivanje i očuvanje jedinstva i ljubavi s Bogom i bližnjim.

Poslušnost je dijete poniznosti.

Što više netko nastoji oko poniznosti, to će više njegovati milosrdnu ljubav.

Čovjeka koji se ponizuje moramo ljubiti.

Poniznost vodi dušu u sve druge kreposti.

​

BLAGOST

To je krepost koja se odnosi na naš odnos prema drugima. Treba znati podnositi sebe i ljude u njihovim pogreškama. Blagost zadobivamo mrtvljenjem. Međusobno ne bismo mogli živjeti bez mrtvljenaj. Blagošću se ljudska srca pridobivaju za obraćenje Bogu. Posao kreposti je: umanjiti ljutnju, pomoći nam u ljubaznosti, srdačnosti i neposrednosti prema svima, pomoći da pređemo preko tuga, ako nas netko ožalosti. Isus je na križu dao primjer kako trpi blag čovjek: bez optuživanja i osuđivanja, bez osvetoljubivosti i bez utjehe. Bog će nam po blagosti dati da ne vraćamo zlo za zlo, nego da strpljivo podnosimo uvrede, optuživanja, mučenje, pa čak i smrt. Od blagih i milostivih ljudi nema čvršćih i postojanijih u dobru. Sv. Vinko nam savjetuje da već unaprijed mislimo na prilike u kojima možemo zgriješiti protiv te kreposti. Razmislimo što nam pomaže izbjeći ljutnju. U napadu ljutnje ne smijemo učiniti nikakvu odluku niti zaključak. Kada smo uzbuđeni nastojmo ovladati svojim jezikom! Neka naše riječi budu blage i ljubazne. Blagost i poniznost se slažu, baš kao i jednostavnost i razboritost. Sv. Vinko kaže: "Glede konačnog cilja budi čvrst, a glede sredstava blag."

​

MRTVLJENJE

Radi se o odricanju od samoga sebe. Krist jasno kaže: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom" (Mt 16, 24). Moramo se opirati vlastitoj prirodi. Sv. Vinko zna da ćemo u duhovnom životu napredovati toliko, koliko ćemo postići u kreposti mrtvljenja. Iz ljubavi prema Bogu odreći se svoje volje, svoga mišljenja, svojih osjećaja i svega na što smo previše navezani. Velika prepreka za naš unutarnji život jest prevelika briga za vanjski život i strah od trpljenja. Kod mrtvljenja moramo skinuti oholost i odjenuti poniznost. Svaki puta kada se mrtvimo, nosimo križ za Kristom. Sv. Vinko preporuča da ne prođe dan, a da se ne mrtvimo barem tri ili četiri puta u njemu, da u nečem ne pobijedimo. Tako ćemo uistinu biti Isusovi učenici. Ići ćemo putem koji vodi u život. Mrtvljenjem ćemo odstraniti od sebe ono što se Bogu ne dopada. Treba skinuti staroga čovjeka i odjenuti novoga. Tako kaže sv. Vinko.

​

GORLJIVOST ZA SPASENJE DUŠA (REVNOST)

Sv. Vinko pita ima li na svijetu nešto savršenije od gorljivosti za širenje Božjeg kraljevstva na zemlji i gorljivosti za spasenje bližnjega. Moramo biti osjetljivi prema trpljenju i bijedi bližnjega te imati pravi duh milosrđa i sućuti. "Budimo dakle milosrdni i milosrđe iskazujmo svima, tako da ne prođemo pored siromaha, pored neuka, a da ga ne poučimo što treba vjerovati i činiti da bi se spasio" oštro preporuča sv. Vinko svojoj subraći. Budimo spremni trpjeti i žrtvovati se za Boga i bližnjega, dati čak i svoj život - ili barem to željeti.