U petak, dan uoči svetkovine Svih svetih, na groblju sv. Josipa u Sarajevu u 13 sati sahranjena je s. Vilma Marija Petir, sestra milosrdnica sv. Vinka Paulskog, čalnica Provincije Majke Divne Sarajevo.
Oberd sprovoda vodio je župnik župe Uznesenja Marijina na Stupu, vlč. Miroslav Ćavar sa vlč. Matijom Pavlakovićem, župnikom župe sv. Petra i Pavla u Kašini, rodnoj župi s. Vilme.A našu sestru u njenim zadnjim zemaljskim trenutcima pratili su brat Stjepan, nevjesta Katica i nećakinje, koji su došli iz Kašine pokraj Zagreba, te njene sestre milosrdnice iz zajednica u Sarajevu, Banja Luci, Derventi, Klagenfurtu, Livnu, Ljubuškom, Mostaru i Tomislavgradu. Molitvenu blizinu svojom nazočnošću iskazali su brojni svećenici i sestre drugih redovničkih zajednica u Sarajeva, kao i veliki broj liječnika i bolničkog osoblja koji su radili sa s. Vilmom ili ju poznavali, te njezini prijatelji i poznanici iz Sarajeva.
Na samom kraju sprovodnih obreda s. M. Augustina, tajnica provincije, kratkim govorom podsjetila je prisutne na život i osobu s. Vilme, te u ime svih kazala veliko hvala pokojnoj s. Vilmi za sve čime nas je, Božjom voljom kroz duge godine zajedništva obogatila.U crkvi sv. Vinka Paulskoga u centru Sarajeva slavljena je sv. Misa zadušnica, a predvodio ju je fra Slavko Topić, dugogodišnji ispovjednik s. Vilme u koncelebraciji sa vlč. Matijom Pavlakovićem, mons. Ivom Tomaševićem, generalnim tajnikom Biskupske konferencije BiH, fra Ivanom Šarčeviće gvardijanom na Bistriku, vlč. Markom Majstorovićem, župnikom katedralne župe Srca Isusova u Sarajevu i vlč. Ivom Jezidžićem, župnikom župe sv. Ilije proroka, Čemerno.U svojoj propovijedi fra Slavko je naglasio da liturgija crkve „govori kao da smrti nema, ne priznaje smrt ... zapravo stalno govori samo o životu, jer mi smo stvoreni za život. ... Mrtvi jest da su nas napustili, u jednom određenom smislu, a u drugom smislu kao da su uvijek s nama. ... U sprovodnoj liturgiji, ali u svakoj liturgiji spominjemo svoje pokojne u srcu mise, ne kao nekoga tko je iščezao iz povijesti, nego kao nekoga tko je tu prisutan."Osvrnuo se na netom prije pročitano čitanje iz Knjige Otkrivenja iz kojeg je naglasio misao „Otvoriše se Knjige. Čovjek je velika tajna. Svijet za sebe. On je ta knjiga o kojoj govori Božja riječ. I koliko god mi sebe poznavali, ili mi druge ili drugi nas, još uvijek smo jedna nepročitana knjiga. Ta će se knjiga potpuno razotkrit , pročitati, kad Bog Jaganjac u nju zaviri. Ili kad mi ugledamo lice Božje. Tada ćemo sve jasno vidjeti."Govorio je također o tome kako je godinama poznavao i pratio s. Vilmu kroz sv. ispovijed koja je češće bila duhovni razgovor. Napomenuo je da mu je Bog dao milost zaviriti u sestrinu dušu i vidjeti što je boli i što je raduje. Kako su ga često zadivila pitanja i traženja s. Vilme kojoj je duša bila Bogobojazna, željna svetosti. Pod svetosti, napomenuo je fra Slavko, ne misli se na čudesa, nego na ustrajnost u milostima, samo nastojanje da ustrajemo u milosti Božjoj, posvećujućoj. Misnik je usporedio dušu s. Vilme sa ženom iz evanđelja koja je izgubila drahmu i sva zdvojna, mete kuću i traži dok ne nađe. A onda pozove sve svoje prijateljice da se zajedno raduju, jer je našla izgubljenu drahmu. Drahma nije imala veliku vrijednost, nešto vrlo malo, al' u Isusovim riječima znači puno toga. Ta marljiva žena označava dušu koja je marljiva i ustrajna u borbi za čestit život. Ne oprašta si nijednu sitnicu koja je priječi ka svetosti. Hoće da je pronađe i iskorijeni.Sa velikim poštovanjem istaknuo je kako je s. Vilma bila jaka žena koja se hrabro hrvala sa svim poteškoćama ovog našeg zemaljskog života, bila je pobožna duša, crkvena, ljubila je svećenike, svoje zvanje i redovničke zavjete, voljela susestre i sve ljude, osobito one s kojima je radila i kojim je pomagala.Naglasio je sretnu okolnost da je s.Vilma umrla u blizini velikih svetkovina: Sviju svetih i Dušnog dana, kada se slave dvije Crkve, ona slavna u nebu i ona trpeća u čistilištu, vjerujući da je s. Vilma došla svome zaručniku, Kristu koga je nježno ljubila. Molio je neka nam Gospodine, po zagovoru svih svetih, udijeli: jaku vjeru, bistru, trezvenu i budnu; zatim, čvrstu nadu – tu moć koja nam je potrebna u tolikim problemima života, u pitanjima bez odgovora, te žarku ljubav koja je prepoznatljiva u žrtvi, u polaganom koracanju, dan po dan, mukotrpno ali uspješno prema vječnom cilju.Nakon Mise sestre milosrdnice su za sve nazočne priredile okrjepu u samostanu Majke Divne na Stupu gdje je s. Vilma živjela zadnje godine.
Izraz kršćanske sućuti uputio je i Vinko kardinal Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, koji je bio spriječen nazočiti sprovodu, ali je u svom dopisu naglasio: „Primio sam tužnu vijest da je sestra Vilma Petir umrla navršivši 88 godina života i 68 godina redovničkog života. Ugradila je svoj životni i redovnički vijek u službi ljudima u duhu sv. Vinka Paulskog na našim područjima. Iz duboke zahvalnosti za njezino služenje u ovoj mjesnoj Crkvi, svesrdno preporučam njesinu dušu milosrdnom Ocu da je primi u zagrljaj svoje vječne svjetlosti i ljubavi."
Comments