top of page

Slavlje sv. Lujze u Derventi

Devet molitvenih dana pripremala se svaka milosrdnica za proslavu svetkovine sv. Majke Lujze. A onda, 15. ožujka, u subotu, mnoge su iskoristile mogućnost odvojiti vrijeme i u zajedništvu s drugima zahvaliti Bogu na daru Lujzina života, i milosti – biti dio misije koju Bog započe po njoj i sv. Vinku. Činilo se to na nivou zajednice, provincije ili delegature po cijelom svijetu gdje ima duhovnih kćeri ove velike žene.

Kapelica samostana u Derventi posvećena Majci Lujzi, mjesto je do kog se taj dan u molitvi i mislima prošetala i tamo bar kratko zadržala svaka sestra Provincije Majke Divne Sarajevo. A čak devetnaest sestara moglo se od svakodnevnih obaveza odazvati zajedničkom misnom slavlju u toj kapelici koje je u 16.00 sati predvodio župnik u Derventi, vlč. Filip Maršić. Ovo naše slavlje obogatili su svojom prisutnošću župljani, njih dvadesetak, koji zajedno sa sestrama i župnikom svoju svakodnevicu temelje na molitvi i pouzdanju u Boga i iz tog žive i stvaraju svaki novi dan. Prostor kapelice prilično je malen za ovaj broj prisutnih, ali otvorena vrata kapele i hodnik ispred bili su dobro rješenje tog „poželjnog problema". Pola sata prije sv. Mise odjekivala je u svim prostorijama kuće glasna i pobožna molitva Gospine krunice koja je dopirala iz kapele a onda se zaorio skladni pjev sestarskog zbora. Zagledani u kip Majke Lujze slušali smo pojedinosti iz njezina života koje je vlč. Filip utkao u svoju propovijed. Rođena kao siroče; nevoljena u obitelji; zbog narušena zdravlja neostvarena joj je želja da bude redovnica; udana za čovjeka koga nije slobodno izabrala, a kojeg je ipak poštivala i voljela; i sama majka sinu, iako svoju majku nikad nije upoznala; udovica; napokon redovnica i kroz sve to svetica – to je bila Majka Lujza, žena zagledana u križ Isusov u kom je bila sva njezina nada. Takve Majke mi smo kćeri, Majke koja nije odustala od traženja i prihvaćanja Božje volje u svim životnim situacijama koje nije bilo lako razumjeti, te djelovanja u skladu s Božjom voljom, sve dok se nije smirila u krilu Očevu istrošena od služenja i ljubavi za druge. Ona je ostavljala Boga u molitvi tople kapele, da bi susrela Boga u gladnom i bolesnom siromahu hladne četvrti. A sam župnik posvjedočio nam je da naše sestre u Derventi i danas slijede primjer sv. Lujze u konkretnosti života, izložene mnogim opasnostima i uvredama. Molili smo u sv. Misi za sve pokojne sestre koje su djelovale u tom kraju, i utjecale se zagovoru njih koje sad uživaju nabasku slavu, kako bi život i djelovanje sestara danas bilo samo Bogu na slavu i korist bližnjemu.

Nakon misnog slavlja, za obiteljskim stolom sve nas, i sestre i župljane, ugostila je domaćinska ljubav s. M. Zorislave i s. M. Branimire. Prelijepo je doživjeti sklad i razumijevanje među članovima sestarske zajednice i vidjeti kako zajednički trud oko zajedničkog dobra rađa blagoslovom, kao što smo to doživjeli kod naših sestara u Derventi. Hvala Bogu! A uvijek raspoložen i veseo duh župnika omogućio je dobro društvo u kom se dalo dobro odmoriti, oraspoložiti i spremiti za nastavak puta u novo sutra. Hvala Bogu za sve! A sve one koji ovo čitaju pratio blagoslov Božji po zagovoru sv. Lujze.

s. M. Katarina Dunđer



1 view0 comments

Recent Posts

See All

Comments


bottom of page