Prvi koraci sa sestrama milosrdnicama u bolnici

Naše sestre imaju dugu i bogatu prošlost, povijest povezanu sa žrtvom i trudom koraka prvih sestara koje su došle na tlo Bosne i Hercegovine. Iako u skromnim uvjetima života i rada sestrinska briga i ljubav za najpotrebnije, bolesnike, siromašne i djecu ostavila je veliki trag u ovom gradu, gradu Sarajevu, ali i ostalim gradovima Bosne i Hercegovine. Sestre uz rad u staračkim domovima, vrtićima, bolnicama rade i u školama. Od otvorenja Katoličkog školskog centra u Sarajevu pa do danas sestre su svojim djelovanjem prisutne u dotičnoj ustanovi.

Brojne su generacije učenika koji s ponosom svjedoče da se učenici Katoličkog školskog centra s puno ljubavi i poštovanja sjećaju svojih sestara, a nove generacije nastavljaju rad s njima. Sestre rade u Srednjoj medicinskoj školi, predaju predmet Njega bolesnika koji vodi s. M. Dolores, kao i predmet Praktične nastave koja se odvija u Sveučilišnom kliničkom centru, a koju vodi s. Antonija. Profesorica s učenicima obilazi odjele, gdje se u konkretnom, praktičnom radu učenici susreću sa zahtjevima rada u bolnici i pripremaju za svoj budući posao. Dugogodišnja praksa u našoj školi jest da djeca prvo dolaze na Kliniku za gastroenterohepatologiju gdje se po prvi put susreću s radom u bolnici.

Navodimo svjedočanstvo učenice Valentine Miličević iz trećeg razreda koja je ove godine započela svoju praksu. Dana 21. listopada 2015. na Klinici za gastroenterohepatologiju započela je njena prva praksa, s njom je još šest učenika: Kristijan, Igor, Marija, Nikolina, Jelena i Gabrijela koji su se po prvi put suočili sa svim zgodama i nezgodama koje donosi jedan dan proveden s pacijentima. Osjećali su se uzbuđeno, ali i nesigurno, jer je to njihov prvi korak rada s bolesnicima. S. Antonija, koja je voditeljica Praktične nastave zajedno s glavnom sestrom odjela s. Margaretom podijelila je uloge za svakog učenika i poslala ih na odjele. Uz brižni nadzor s. Antonije i njenu pomoć učili su se snalaziti u različitim okolnostima i pomagati različitim pacijentima. Pacijenti su uglavnom stariji ljudi i to je jedan od razloga što su bili nervozni, jer im je to do tada bilo nepoznato područje. Srećom, uspjeli su se snaći i brzo su primijenili svoje znanje koje su do tada teorijski svladali u školi.

Sa svakim novim danom na praksi sve smo bili sigurniji i spremniji pružiti pomoć onima kojima je to potrebno. Uz Božju pomoć, sigurni smo da ćemo uspjeti u daljnjem radu koji nosi naša budućnost i rad s bolesnicima, naravno, uz svesrdnu pomoć naših sestara.

Valentina Miličević, učenica III razreda, opći smjer