top of page

Proslava zlatnog i srebrenog Jubileja

Zavjet ljubavi – jubilarke

Suncem obasjan svanuo je ovaj 14. kolovoza 2016. Samostan i naša crkva sv. Vinka imali su se čemu radovati jer su četiri naše sestre slavile spomena vrijedne jubileje svojih zavjeta. Naše slavljenice s. Danijela Škripić i s. M. Paulina Kvesić slavile su 50-obljetnicu svojih zavjeta, a s. Samuela Lovrenović i s. Maristela Franjić slavile su 25-obljetnicu zavjeta. Slavlje je započelo kako i dolikuje, svečanom svetom misom u našoj crkvi sv. Vinka. Svetu misu predvodio je vlč. Jakov Kajinić duhovnik bogoslova na KBF u Sarajevu uz nazočnost nekoliko svećenika, a u slavlju su sudjelovale brojne sestre naše Provincije te rodbina i prijatelji naših sestara jubilarki. Liturgijsko slavlje uzveličalo je pjevanje sestara uz glazbenu pratnju s. M. Julijane Djaković, provincijalne glavarice.

U svojoj propovijedi vlč. Jakov je naglasio kako su današnja misna čitanja prigodna za ovakav jubilej. Navodi kako je Isus rekao „da nam mir svoj ostavlja i daje", međutim, on „nije došao donijeti svijetu mir", i ne samo to, on je „znak osporavan", te da „ako smo s njim, znak smo osporavan." Podsjetio nas je i na poznatu misao kako nam Isus treba biti na prvom mjestu „da bi sve bilo na svom mjestu". Ono što je najvažnije u životu jest ljubav, kako naglašava dalje propovjednik, ona je zapravo „putovnica za nebo", a mi „nismo se odrekli ljubavi, nego smo pozvani na veću ljubav." Obljetnice koje obilježavamo prigoda su za „popraviti život", ali i iskoristiti „vrijeme koje je preostalo." Za to je potrebno i „zavoljeti sebe, svoju dušu, Isusa", ne u smislu sebičnosti, nego „oslobođenja od narcisoidnosti" za „slobodu, ljubav", ljubav koja ne zarobljava. Potrebno je shvatiti kako „svi pripadamo Kristu", istaknuo je vlč. Jakov i naveo primjer današnjeg sveca sv. Maksimilijana Kolbea koji je svoj život dao za druge umirući u gasnoj komori, što jest prava ljubav. Sve to ne bi mogao da nije imao poniznosti, a najbolji primjer za to nam je Blažena Djevica Marija koja je slika „moralnosti, poniznosti, ljepote i malenosti." Prave veličine, tj. „autoriteti bili su sv. Vinko, sv. Lujza, Maksimilijan Kolbe." U završnom dijelu propovijedi vlč. Jakov je istaknuo još nekoliko primjera iz svog svećeničkog iskustva i kao zaključnu riječ naglasio kako je neophodno biti „most preko kojeg će Krist doći dušama." Sve to jest umiranje sebi. Vijenci čistoće i mučeništva, tj. svakodnevno umiranje sebi, vijenci nesebičnog darivanja koje je izabrao sv. Maksimilijan Kolbe svakodnevno nalazimo u svom redovničkom životu.

Nakon misnog slavlja zajedničko druženje nastavilo se u prostorijama samostana sv. Vinka koje su za sve nazočne priredile naša sestre iz zajednice sv. Vinka koje su bile naši domaćini. Prije zajedničkog objeda provincijalna glavarica s. M. Julijana Djaković uputila je prigodnu čestitku sestrama jubilarkama, ali i vlč. Jakovu koji je proslavio svoju 25-godišnjicu misništva. Za ovu prigodu sestre jubilarke i vlč. Jakov primili su i na svojoj odjeći nosili bedževe na kojima je prikazan Milosrdni Isus, broj godine jubileja i slika sv. Vinka. Uz zajednički stol, radosno druženje i pjesmu brzo je proteklo vrijeme našega druženja. Molimo zagovor Blažene Djevice Marije za naše sestre jubilarke i sve nas koje smo svoj vijenac izabrale.

s. Josipa Ćosić



0 views0 comments

Recent Posts

See All

Comments


bottom of page