top of page

Probudite svijet!

Svjetski susret mladih redovnica i redovnika u Rimu od 15-19. rujna 2015. godine

Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života kao pripravu za Godinu posvećenog života izdala je nekoliko okružnica. Jedna od njih je "Ispitujte. Posvećenim muškarcima i ženama u hodu za znakovima Božjim". Mladi redovnici i redovnice pozvani su da odlučno i razborito odgovore na nekoliko pitanja.

Poznajem li samog sebe, svoj karakter, što želi i zašto to želim? Drugo pitanje, podjednako važno, odnosi se na poznavanje pojma 'posvećenog', što u biti znači biti redovnik ili redovnica u konkretnom trenutku, s konkretnim poslanjem, karizmom koju treba realizirati u sadašnjem vremenu. Zatim, poznajem li svijet, njegove tjeskobe i potrebe. Doista, koja iskustvo 'sequela Christi' me nosi i što znači realizirati i aktualizirati kontemplaciju u konkretnoj djelatnosti naše Družbe?! Da li naše zajedništvo daje ili oduzima 'život'? U kojoj sam se djelatnosti svoje Družbe okušala, iskusila njezine radosti i poteškoće? Jer bez poznavanja i konkretnog iskustva vlastite karizme drugovatikanski 'aggiornamento' ne vodi njezinom aktualiziranju, nego gubljenju.

Susret na kojem je sudjelovalo više od 6 000 tisuća redovnika i redovnica započeo je riječima dobrodošlice koje je uputio prefekt Kongregacije za Institute posvećenog života i Družbe apostolskog života, kardinal João Braz De Aviz i molitvom koju je predvodio José Rodríguez Carballo, tajnik istoimene Kongregacije 15. rujna u 20h na trgu sv. Petra. Sutradan u prijepodnevnim satima program je nastavljen u Dvorani Pavla VI., dok su se radionice u popodnevnim satima održavale na različitim lokacijama grada Rima. Program je započinjao molitvom, a potom su uslijedila predavanja, te vrijeme odvojeno za postavljanje pitanja i odgovaranje na ista. Predavači su bili: prefekt Kongregacije za Institute posvećenog života i Družbe apostolskog života, kardinal João Braz De Aviz, José Rodríguez Carballo, tajnik, Fabio Ciardi, OMI, redovni profesor na Claretianumu, Institutu za teologiju posvećenog života, Mary Melone, SFA, prva rektoricu Papinskog sveučilišta Antonianum, Paul Bere, SJ, profesor Svetog pisma, Junkal Guevara, RJM, profesorica i docentica na katedri Svetog pisma na Teološkom fakultetu u Granadi, Andrzej Wodka, CSSR, profesor na fakultetu Visokom institutu moralne teologije Alfonsiana i Claretianumu, Maria Ines Vienira Ribeiro, MAD, predsjednica nacionalne konferencije posvećenog života u Brazilu. Drugi dio programa sastojao se od radionica u kojima su sudjelovali redovnici i redovnice iz različitih Redova i Družbi diljem svijeta. Pokušavajući odgovoriti na postavljena pitanja u radnim materijalima, kako je istaknuo i sam prefekt De Aviz, dali smo konkretne natuknice i savjete koji će biti detaljnije promišljeni i definirani u okružnicama i aktima Kongregacije. Profesor Chiardi je na poseban način istaknuo drastičnost, ali i prihvatljivost promjene ukoliko je ona izraz Božje volje i na dobrobit čovječanstva. "Prisutnost živog Isusa u Svetom pismu nadahnjivala je Utemeljitelje i Utemeljiteljice kroz povijest i kad vas budu pitali kojoj Družbi pripadate, kojim se poslom bavite i koje Pravilo imate, recite:"Živim ono temeljno Pravilo svih kršćana, a ono je Sveto pismo i pripadam Družbi koja se zove Crkva", istaknuo je predavač. U svakom su trenutku naši su sveti Utemeljitelji izlazili su iz okvira vlastite sebičnosti i nastojali pomoći čovjeku na 'glocal' razini, tj. spajali glo(bal) i (lo)cal razinu, osluškivali potrebe Crkve i svijeta, ali mijenjali i aktualizirali ono čime raspolažu, konkretnu djelatnost s konkretnim ljudima. Utemeljitelj misijske Družbe Oblati Bezgrješne kojoj i sam prof. Chardin pripada na samom početku je rekao da braća neće polagati zavjete. Nedugo nakon toga obvezao ih je na polaganje dva zavjeta, a dvije godine nakon toga, dodao još dva, tako da danas polažu četiri. Zašto? Zato što je uvidio potrebu i usmjerio Družbu po nadahnuću Duha Svetoga, učinivši braću "specijalistima za teške misije", kako ih je papa Pio XI. kasnije nazvao. Sveti Ignacije Lojola, vođen željom za misionarenjem i radom u bolnicama, na samom početku bio je protiv osnivanja škola i instituta, a u času njegove smrti bezbroj ih je već bilo osnovano. Sveti Camillo de Lelis, potaknut riječima: "Bio sam bolestan i posjetili ste me" (Mt 25, 36), koristio je svaki trenutak da bude uz bolesnike jer je u njima gledao Krista, osjećao ga živog i trpećeg. Karizma se rađala iz pogođenosti riječju Božjom, simpatije i empatije do te mjere da se rodio poziv da ''budu svima sve''. Jer, imati karizmu znači imati sposobnost vidjeti ono što drugi nisu sposobni ili vidjeti na drugačiji način, što nužno znači biti spreman na svakodnevno umiranje, žrtvujući se iz ljubavi da bi On rastao, a ja da se umanjujem. Spominjući sv. Vinka, sv. Lujzu, Sv. Ivanu de Shantal, sv. Ivana Bosca i mnoge druge kronološki je prikazao karizmatske odgovore na socijalne i društvene potrebe. Danas je lako gledati na prošlost i govoriti lijepo o našim Utemeljiteljima, ističući da su revolucionarno činili ono što prije njih nitko nije, dajući tako odgovore na postavljena pitanja određenog vremena. No ima li moja Družba istu kreativnost kakvu je imala kad je Utemeljitelj bio živ? Imam li istu proročku viziju kao tvoj Utemeljitelj? Pričajući o prošlosti imamo određenu sigurnost, no novost je uvijek uznemirujuća. Isus je ostavio raj i sišao u naš svijet. Imamo li mi hrabrosti ostaviti svoj 'raj', zaboravljajući vlastitu sebičnost i komoditet i izaći u svijet poput njega? Gledajući letimično stoljeća i osluškujući žilu kucavicu modernoga svijeta jasno nam je da su nam potrebne najmanje tri stvari kako bismo bili dostojna djeca naših Utemeljitelja: Duh Sveti, usuditi se osmisliti nove putove evangelizacije, navještaja Radosne vijesti i živjeti blizu svijeta u kojem je Krist raspet i, na koncu, ujediniti snage ne samo u vlastitoj Družbi nego se udružiti s Družbama i laičkim udrugama s istom ili sličnom karizmom i duhovnošću jer zbog kompliciranosti potreba današnjice jedna Družba ne može dati odgovor na postojeće probleme.

U večernjim satima sudionicima su ponuđeni različiti ''putovi'', edukacijski, kulturni i molitveni programi koji su prije svega bili prilika i poticaj za upoznavanje, razmjenu iskustava, radost i jedinost u različitosti. Na koncu, Crkva nam je povjerila novi zadatak. Naime, kako je bilo više nego očigledno da su temelji svih Kongregacija satkani od milosrđa, upućeno nam je pitanje: "Kako uskladiti svoj život s poslanjem u znaku milosrđa prema viziji pape Franje?" Kad bismo dale odgovor na to pitanje, bilo bi to proročko usmjeravanje i revitaliziranje naše Družbe. Molimo na nakanu da u ovoj jubilarnoj godini milosrđa, otkrijemo i sobom oživotvorimo lik i djelo sv. Vinka Paulskoga i sv. Lujze de Marillac, apostola milosrdne ljubavi čije Pravilo i duhovnost baštinimo, te pod cijenu vlastite žrtve otkrijemo smjelost radosnog 'caritasa' u 21. stoljeću.

s. M. Izabela Đaković



1 view0 comments

Comments


bottom of page