top of page

Otkrivanje spomenika sv. Ivanu Pavlu II u Sarajevu

„Niste napušteni. S vama smo. Bit ćemo s vama sve više!" (Sv. Ivan Pavao II)Kiša je bez prestanka padala u travnju ove 2014. godine, a Crkva ga je ispraćala ujedinjeno zagledana u dva velika čovjeka po kojima je sam Bog pisao i vodio njezinu povijest dvadesetog stoljeća. Dva Ivana, papa Ivan XXIII i papa Ivan Pavao II, 27. travnja, na Nedjelju božanskog milosrđa, milošću koja je dana dvojici njihovih nasljednika, papi Benediktu XVI i papi Franji, uzdignuti su na čast oltara. Ovaj trenutak četvorice papa jedinstven je u povijesti Crkve.Dok izgovaram ime sv. Ivan Pavao II, uvjerena sam da ni jednom svjesnom čovjeku na zemlji to ime nije strano. I ne samo ime, lik i osoba našeg suvremenika još uvijek su živo prisutni pred našim duhovnim očima i u srcima. Prije sedamnaest godina, u travnju 1997., taj Papa dolazi u Sarajevo – grad porušen, opustošen, ubijan, ali ne i ubijen. On je u svojoj propovijedi na stadionu „Koševo" istaknuo: „Sarajevo je grad koji je, u određenom smislu, znak XX. stoljeća. Uz ime Sarajeva povezano je izbijanje prvog svjetskog rata 1914. Na završetku pak ovog stoljeća uz ime je ovoga grada vezano i bolno iskustvo rata koji je tijekom pet dugih godina iza sebe u ovim krajevima ostavio zapanjujući trag smrti i pustošenja." Svojom očinskom ljubavlju Papa nadolijeva ulja u tinjajuću svjetiljku života sarajevskog čovjeka, ne samo katolika, nego čovjeka, i ne samo u Sarajevu, nego u cijeloj Bosni i Hercegovini. U pozdravnom govoru u sarajevskoj zračnoj luci poručio nam je: „Neka više nikada ne bude rata, neka više nikada ne bude mržnje i nesnošljivosti! To je pouka ovoga stoljeća i ovoga tisućljeća koji su se već približili svojemu svršetku. Upravo s tom porukom započinjem ovaj svoj pastirski pohod. Logiku neljudskog nasilja valja zamjeniti konstruktivnom logikom mira. Nagon osvete mora ustupiti mjesto osloboditeljskoj snazi oproštenja, koje će okončati zagrižene nacionalizme i zahtjeve što iz njih proizlaze. Potrebno je kao u mozaiku, da se svakoj osobi i narodu ovih krajeva jamči očuvanje njihova političkog, nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta. Raznolikost je bogatstvo kada se pretvori u međusobnu nadopunjivost u nastojanju oko služenja miru i izdradnji uistinu demokratske Bosne i Hercegovine... Sarajevska je zračna luka, u kojoj se upravo nalazimo, često puta tijekom nedavnoga rata bila jedina vrata za humanitarnu pomoć ovom gradu. Sada i ja, kao „hodočasnik mira i prijateljstva", prolazim kroz ova vrata nošen željom da svim svojim silama služim miru u pravdi i stvari pomirenja. Trenutak je da toj plemenitoj stvari svi ljudi dobre volje posvete svoje najbolje sile. Mir će pobjediti ako svi budu znali raditi u istini i pravdi, idući istodobno ususret zakonitim očekivanjima stanovnika ovih krajeva koji u svojoj raznolikosti mogu postati znakom za čitavu Europu." Prošle su godine od ovog govora, no jesu li svojom prolaznošću izbrisale iz srca i uma ove riječi koje su onda život značile? Jesmo li potisnuli u zaborav silinu ljubavi kojom nas je onda Papa hrabrio, vodio, pa i nosio? Jesu li nove brige svojom jačinom ukrale naše nastojanje oko mirnog suživota u bogatstvu raznolikosti? Imali smo priliku dobiti odgovor na ova i mnoga druga pitanja 30. travnja ove godine ispred sarajevske katedrale. Papa nas je ponovno okupio! Usudim se reći: narod Bosne i Hercegovine podržao je Vrhbosansku nadbiskupiju i HKD Napredak kao inicijatore ideje podići spomenik ovom velikom čovjeku. Svetom Misom u 12.00 sati započela je ova „svečanost zahvale" Papi, a u 13.00 sati trg ispred katedrale bio je potpuno ispunjen narodom koji je stajao iza svojih riječi: „hvala ti, Sveti Oče"! Napisah na početku ovog teksta kako je skoro svaki dan ovog travnja padala kiša, no za vrijeme ovog događaja nebo iznad Sarajeva nije imalo oblaka. Toplina i svjetlo bili su zasigurno još jedan Papin dar nama! Nakon govora koje su održali predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine gospodin Bakir Izetbegović, predsjedatelj Vijeća ministara Bosne i Hercegovine gospodin Vjekoslav Bevanda, predsjednik HKD Napredak mons. Dr. Franjo Topić, autor spomenika akademik Hrvoje Urumović, apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto i nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić trg je ispunila melodija pjesme „Krist na žalu" koju je svirao Puhački orkestar Hrvatskog kulturno – umjetničkog društva Seljačka sloga iz Trebižata kod Čapljine. Zastava žuto-bijele boje koja je prekrivala spomenik lagano je klizila u ruke kardinala Puljića, mons. Topića, predstavnika Napredkovih stipendista i predstavnika Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II" koji su imali čast otkriti spomenik. Najednom, pred nama je stajala uspravna figura Pape u molitvenoj meditaciji, visoka 2,92 metra, izrađena od siluminija, izlivena u ljevaonici Likovne akademije u Zagrebu. Koji trenutak ranije, na video-ekranu bio je insert iz Papina oproštajnog govora u sarajevskoj zračnoj luci 1997. godine kako bismo ponovno čuli njegov glas i njegovu poruku: „Koliko li sam puta prošlih godina smatrao potrebnim zajamčiti vam: Niste napušteni. S vama smo. Bit ćemo s vama sve više! Cijela je Crkva uz vas u teškom hodu gradnje nove civilizacije, civilizacije ljubavi. A sada vam prije samog polaska želim poručiti: U duhu ostajem s vama. Ostajem u duhu s vašim obiteljima i s vašim zajednicama." Da, ostao je s nama, i dalje hodi s nama! Preostaje nam živjeti riječi njegovih poruka i graditi civilizaciju ljubavi ponosni jer smo generacija koja ga je imala priliku izbliza doživjeti.Hvala ti Sveti Oče! Tvoj zagovor pratio narod Bosne i Hercegovine.

s. M. Katarina Dunđer




0 views0 comments

Recent Posts

See All

תגובות


bottom of page