Osluhnimo drugoga

Razmišljajući o pojmu ljudskog života najčešće ga opisujemo kao jedno složeno razdoblje obilježeno brojnim godinama kroz koje se izmjenjuju različite životne situacije, osobe, sklapaju prijateljstva, osnivaju obitelji, dijele sretni, ali i oni manje sretni životni trenuci. Iako nam se te godine u početku čine dugima i vrijeme kao da polagano teče, ubrzo shvaćamo kako je naš život kao i svaka druga zemaljska stvar obilježen prolaznošću, kako sagorijeva poput svijeće koja u početku daje toplinu i svjetlost svima oko sebe, a zapravo se iznutra polako troši. Dok smo mladi u toj naizgled tihoj, ali užurbanoj prolaznosti skloni smo zaboraviti na osobe i događaje koji našem životu daju smisao, no kako godine odmiču sve nam to postaje uočljivije.

Ove godine dio svog ljetnog odmora provela sam u kući naših sestara u Ljubuškom u sklopu koje se nalazi dom za stare i nemoćne „sv. Josip Radnik“ što je za mene bilo jedno posebno iskustvo koje mi je pomoglo oblikovati jedan drugačiji pogled na život. Kada sam došla u dom pitala sam se kakav će biti moj prvi susret sa korisnicama doma, kako ću provoditi vrijeme i razgovarati s njima, no uz pomoć sestara shvatila sam kako je potrebno samo malo strpljivosti i mali korak koji će otvoriti vrata mnogih srca.

Prilikom prvog susreta vidjela sam mnogo nepoznatih osoba čija su lica bila oslikana tragovima života, sretnim, ali i tužnim uspomenama. Na prvi pogled sam se pitala što mogu reći svakoj od njih no ubrzo sam shvatila kako većini nije najvažnija riječ ili dijalog, nego sama činjenica kako je netko došao saslušati njihovu životnu priču jer „slušati nekoga očima znači upravo reći mu: "Važan si!“ Tako sam kroz tri tjedna vrijeme provodila šetajući i razgovarajući s bakama, ali ponajviše slušajući o njihovim životima i uspomenama koje nose u srcu. Znalo se tu pronaći različitih sjećanja na radosne i žalosne životne situacije, ali i zanimljivih i šaljivih zgoda iz svakodnevnog života. Ono što mi je posebno ostalo u sjećanju je iskrena zahvalnost svake bake pa čak i za najmanju učinjenu stvar, lijepu riječ ili odgovor na pitanje. Tada sam posebno uočila kako naše malo nekome znači mnogo. Sretna sam što su naše sestre po uzoru na svoga utemeljitelja sv. Vinka Paulskog svojim nesebičnim zalaganjem i požrtvovnom ljubavlju pronašle siromahe ovoga svijeta i svojim zauzimanjem za slabe, nemoćne, a ponekad i potpuno ostavljene omogućile da se i u život ovih korisnica unese nešto više svjetla, a ujedno sam i zahvalna što sam i sama mogla od ljudi čija svijeća života polako sagorijeva spoznati kako ponekad treba zastati i osluhnuti tišinu vlastitog života koji prolazi jedan dugačak put.

Nikolina Jukić