Vinkovska je obitelj na početku bila suvremeni izazov sa mnogim inovacijama i zamislima. No bila je jedna ideja. Ideja je bila Isus Krist. Sjetimo se susreta Isusa i Natanaela. Došao je zahvaljujući Filipu, ali potom, zagledan u oči Isusa, osjetio se shvaćenim, dirnut u srce. Shvatio je da njemu može povjeriti svoj život .
Sv. Vinko je pak sreo Isusa na putovima svijeta. Njegova novonastala djelatnost razvila se kroz izići, vidjeti, služiti.
Novi izazovi djelatne ljubavi viču na sve strane, ali naše otvrdnulo srce i nagluhost ne čuje. Ipak buka i vreva glavne ulice u Sarajevu, u kojoj se nalazi crkva sv. Vinka i naš samostan, kao strijela su doprle do našeg srca.
U dio našeg samostana dolaze bolesnice, teškog hoda ili čak u kolicima, te odlaze kroz naše prostore do centa za rehabilitaciju „SPES". Želja je samo jedna: HODATI. Ta želje je ujedinila sestre i bolesnice iz Crne Gore, Hrvatske, Bosne i Hercegovine. Dijelimo istu kuhinju i istu blagovaonicu. Pozvao je Gospodar sve koje želi da budemo jedno.
Jedan je Bog, jedno je Nebo, u koje želimo stići.
Kako taj iskorak vide stanovnice!
"Moji dojmovi koje sam doživjela u susretu sa dragim, jako ljubaznim i susretljivim sestrama su vrlo, vrlo pozitivni. Imala sam osjećaj kao da se poznajemo godinama, a u njihovoj kući sam se posljednjih mjesec dana osjećala kao doma. Bilo je tu zajedničkog druženja, zanimljivih razgovora, molitve, a ponajviše smijeha. Zahvalna sam Bogu što mi je dao priliku da proživim ovo prelijepo iskustvo. Hvala sestrama na gostoprimstvu i nesebičnom trudu i radu, kako bi nama omogućile što bolji i ljepši boravak pod njihovim krovom. Hvaljen Isus i Marija." Vesna Galešić
"Eto, nikad nisam boravila u domu časnih sestara. Dojmovi: svaka pohvala, neopisivo, drage, susretljive, družile smo se, molile, smijale, pravo obiteljsko raspoloženje. Hvala vam na ovom predivnom iskustvu i na vašem nesebičnom pomaganju. Hvaljen Isus i Marija." Brankica Županić
"Kuća puna topline, lijepih riječi, sloge i razumijevanja. Tako bih ja opisala naš mjesečni boravak kod sestara milosrdnica, koje su nam olakšale i uljepšale svakodnevicu i srdačno prigrlile našu malu djecu u nadi da im lakše i brže prođe ovo vrijeme fizioterapija. Riječi ohrabrenja i nade od strane sestara, koje puno znače meni kao roditelju, i vjera u Boga i dobro svaki su dan bile prisutne u našoj kući. Veliko hvala sestrama na lijepom gostoprimstvu, i što su nam uvijek kada je to trebalo izlazile u susret i učinile sve da se osjećamo kao kod svoje kuće i sa svojom obitelji. Zahvalni Gabrijel i njegova mama."
"Svako iskustvo obogati čovjeka, pa tako i ovo. Kad sam ušla u ovu kuću osjetila sam toplu dobrodošlicu i majčinski zagrljaj, ponekad i majčinski prijekor, ali sve je to bilo na moju dobrobit i moj osobni rast. Život u zajednici je lijep i obogati čovjeka. Osjetiš koliko si nesavršen i koliko još trebaš naučiti. Sestre su jako strpljive i brižne, i uvijek spremne na pomoć i uslugu. Posebna blagodat je blizina kapele i mogućnost prisustvovanja sv. Misi. Ponekad mi moji bolovi to nisu omogućavali, ali bez sv. Mise bi se osjećala prazno i bez snage za dalje. Mislim da svoj boravak ovdje, kao i sve u životu, ima svoju svrhu i smisao, da obogaćujemo jedni druge i učimo se ljubiti i pomagati jedni druge. Bez ljubavi smo ništa. Hvala sestrama što su nas primile s toliko ljubavi." Marija Mihaljević
"Naš boravak ćemo zauvijek pamtiti kao divan period našeg života. Iako bi voljela da smo Marija i ja vrijeme ovdje provele iz drugih razloga, časne sestre su nam svojom duhovnošću, osmijehom, potporom, riječima utjehe i snage, kao i sa svojom ljubavlju vrijeme ovdje provedeno učinile nezaboravno za nas. Hvala vam od srca. Božji blagoslov." Marija i Lucija
Bogu hvala!
s. Margareta Brnada
Comments