Svečani Tebe Boga hvalimo odzvanjao je 1. ožujka 2024. iz mnogih zahvalnih srdaca banjolučkom katedralom nakon večernje svete mise zahvalnice biskupa Franje Komarice koji je ujedno bio i najava dolaska novog banjolučkog biskupa Željka Majića. Misu su svojim pjevanjem popratile sestre redovnice Klanjateljice Krvi Kristove i Milosrdnice koje su se tim povodom, uz mnoge druge, okupile oko svoga biskupa došavši iz mnogih krajeva BiH i Hrvatske. Imamo i na čemu zahvaliti. 35 godina suradnje, zajedničkog hoda i suživota na prostorima Banjolučke biskupije označeno je teškim ali i svjedočkim danima i godinama. Upriličena zahvalna akademija, koja je uslijedila nakon sv. Mise, osvježila je mnoge
događaje. Pomoćni biskup banjolučki fra Marko Semren na početku ističe: „Tko je sposoban za istinsko sjećanje, sposoban je i za nadu. Istinsko sjećanje nas ne zatvara u prošlost, nego otvara novoj budućnosti. Kršćanstvo je upravo religija sjećanja i nade.“
Dio ovog sjećanja zabilježen je i na 33 minutnom dokumentarnom filmu koji su snimili domaći amateri koji su ujedno i najbliži suradnici biskupa Franje.
Biskup Franjo je nakon akademije posvjedočio kako svatko daje svoj dio u ovom životu, ali u životu sve prolazi... svima je zahvalio za pomoć... a posebno brojnim moliteljima... posebno ističe dolazak sv. Ivana Pavla drugog i uzdizanje domaćeg sina Ivana Merza na čast oltara... obećao je svoju molitvu svima i poslao snažnu poruka: Nikad nisi prestar da pred sebe postaviš cilj i da počneš sanjati jedan lijepi novi san. Ganut do suza... ovo večeras je dokaz da je sve Božji dar, baš sve je Božja milost... pa je sa svima prisutnima otpjevao „Milost“
Zato i mi možemo s gosp. Dinkom Perišom, koji je govorio u ime vjernika laika reći : „Hvala Vam što svih ovih godina križnog puta naše mučeničke biskupije niste posustali u učvršćivanju svoje braće u vjeri. Pamtit ćemo vas kao čovjeka nade, čovjeka koji je duboko vjerovao (i ispovijedao) da Bog ima posljednju riječ.... Hvala Vam što ste uvijek iznova palili svijeću nade bez obzira na sva tako česta beznađa.“
I mi sestre Milosrdnice, koje u istoj biskupiji djelujemo od davne 1872. godine, zahvaljujemo dobrom Bogu što brine i za nas preko svojih vjernih slugu biskupa. Odvažnost i vizionarski duh biskupa Franje ohrabrivao nas je, kako u Domovinskom ratu tako i u poratnim godinama, da se odvažimo na nove izazove svjedočenja svoje pripadnosti Bogu i katoličkoj Crkvi. Jedan od tih koraka je i izgradnja novog samostana i otvaranje internata za žensku mladež „Dom sestre Cecilije“ u kojem se njeguju ljudske i božanske vrijednosti kroz skladni suživot pripadnica svih vjeroispovijesti na ovim prostorima. Svjedočanstvo je to koje je tako potrebno današnjem svijetu. I to naše djelovanje otvara vrata mnogih srdaca.
Svoju zahvalnost biskupu Franji izrazila su djeca i mladi banjolučkih župa pjesmom koju je napisala vjeroučiteljica Blaženka Ivekić na biskupu Franji dragu melodiju pjesme Ima jedna duga cesta, koju je uvijek s narodom rado pjevao:
Ima jedan dobri biskup, emeritus Banjaluke
Njemu sada pjevamo pjesmu ovu zahvalnu.
Dobri Franjo biskupe pjevamo vam molitvom
Nek vam mali Isus uvijek blagoslov svoj daruje.
Bog nek čuva vas i dalje nek vam uvijek snagu daje
Blagoslov vam uvijek bio, snaga vam i pjesma.
Dobri Franjo biskupe pjesmom ovom kličemo
hvala hvala vam na svemu od sveg srca pjevamo.
A biskup Franjo je još jednom javno posvjedočio da je Bog bio njegova snaga i njegova pjesma kroz sve vrijeme vođenja biskupije, te je zahvalio za dragocjene suradnike: biskupe, svećenike, redovnike i redovnice, vjernike... i obećao i dalje svoju molitvu za sve...
U nadi protiv svake nade gleda katolička Crkva u desetkovanoj Banjolučkoj biskupiji u budućnost. Hrabrost je preuzeti vodstvo ove Crkve. A naša je zadaća pomoći novom biskupu mons. Željku Majiću na tom putu. Dan njegova biskupskog ređenja u banjolučkoj katedrali, u subotu 2. ožujka 2024. popratili su mnogi domaći i strani mediji, a sudjelovalo je četrdesetak biskupa, veliki broj svećenika, redovnica, domaćih i stranih političara, mnoštvo vjernika iz mnogih krajeva BiH, Hrvatske, a nisu izostali ni prijatelji, dobročinitelji iz mnogih država Europe, koji svojim velikodušnim darovima prate materijalno osiromašenu Crkvu u ovoj biskupiji. Katedralni zbor iz Mostara uz pratnju orkestra animirao je pjevanje pod svetom Misom. Dobili smo biskupa u kojem želimo "vidjeti most i môstara koji povezuje nebesko i zemaljsko, božansko i ljudsko, hercegovačko i bosansko" kako je u svojoj čestitci istakao dekan Ošap.
Molimo za naše biskupe, jer oni su naši pastiri. "Vi ste od danas naš – otac biskup. Otac ste, pastir malom, ali vjernom stadu. Uvjerit ćete se u to uskoro. Statistike Vas mogu i uplašiti, jer nisu nimalo ohrabrujuće, ali bit ću slobodan za ohrabrenje citirati blagopokojnog papu Benedikta XVI.: „Crkva Božja ne živi od statistika, nego od Duha Božjega!“ poručio je u svojoj čestitci gospodin Periša. Neka našeg novog biskupa i sve nas ispuni i vodi Božji Duh.
s. M. Mirna Matić
Comments