top of page

Vinkovo u Klagenfurtu

Svakodnevno življenje i suradnja s ljudima koje nam je i kojima nas je dragi Bog dao duboko su protkali Vinkovo 2014. u Klagenfurtu. Nestabilnost vremena koja nas je ovo ljeto nebrojeno puta ostavila bez riječi taj je dan pokazala svoje milo lice. Suncem okupan stan u kojem smo se nas tri sabrale na jutarnju molitvu bio je tog dana mjesto razumijevanja, radosti, razgovora, pjesme, zahvaljivanja ... jednom riječju zajedništva. Zahvalne Bogu da sve tri imamo slobodan dan, i počašćene time da je među nama s. M. Vinka kojoj slavimo imendan u duhu molitve obuhvatile smo cijelu Vinkovu obitelj i predale ju moćnom zagovoru njena Utemeljitelja. A onda smo sa prvim gostima, našim dragim sestrama franjevkama i Prälatom Rauterom, nazdravile blagoslovljenim trenutcima pred nama i dugo ostale s njima kod doručka. Znajući kako smo organizirale taj dan, bez imalo napetosti i stresa, pripremale smo potrebnu hranu i prostor onima koji će još doći uz stalno ponavljanje refrena: „Hvala ti Vinko za primjer što si dao! Neka tvoje djelo po nama raste!"

Misno slavlje u kapeli Franziskusheima započelo je u 15:30h kad su ulazno zvono obogatili zvuci violine koju je svirala Melani Međaković i gitare koju je svirao vlč. Marko Laštro, a predvodio ga je fra Franjo Vidović uz koncelebraciju kapucina, poljaka fra Mariusza Polcyn . Svi prisutni bili smo jedan zbor, uvježban koji minut prije sv. Mise, ali ipak usklađen, jer smo svi kao jedno slavili Boga. Naša obaveza je ljubiti ili ljubav nas obvezuje – to nam poručuje sv. Vinko čiju aktivnost u apostolatu nitko ne nadmaši, a njegova kontemplacija pak zadivljuje, naglasio je fra Franjo.

Iz kapele jedni su pošli pogledati naš novi stan koji još nisu vidjeli, drugi su se spustili u vrt pripremiti večeru, a došli su i treći koji su bili iznenađenje ovog slavlja – HKUD Leopold Mandić Klagenfurt. To su mladi ljudi koji vole svoje korijene, i njeguju ih marljivo vježbajući u dvorani Franziskusheima. Njihov nastup bio je veliko hvala i čestitka sestrama koje su im to omogućile. Teško je izreći osjećaj koji te prožme kad se u bogatstvu narodnih nošnji raspleše oko tebe duh drage ti domovine. Nemojmo ga ni izgovarati, obucimo taj osjećaj u zahvalu Bogu koji je s nama gdje god bili i čije ime mi slavimo gdje god da jesmo.

s. M. Katarina Dunđer



0 views0 comments

Comments


bottom of page