Zajednica sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog, u večernjim satim 26. rujna 2015. u Banjoj Luci svečano je proslavila svog zaštitnika. Sestrama, koje žive i djeluju u tom gradu, pridružili su se vjernici i sestre drugih kongregacija: sestre Klanjateljice Krvi Kristove i sestre Misionarke Ljubavi. Svečano Misno slavlje u sestarskoj kapelici predvodio je fra Franjo Radman uz koncelebraciju devet svećenika iz župa Banjalučke biskupije.
U svojoj homiliji fra Franjo je kratko opisao životni put sv. Vinka, njegovo djelovanje u danjašnjem vremenu, te je izmedju ostaloga rekao: “nalazimo se u predvečerju svetkovine sv. Vinka. Trenutak u kome hoćemo povezati vrijeme od prije 400 godina, kada je on umro i naše vrijeme. Slaveći svetkovinu velikoga sveca tražimo modele životnih koraka koji bi i nas dovele u svetost zemaljskog i vječnog života. Potpuno ga kopirati bilo bi nemoguće, i razumski nelogično. Čini nam se da živimo u vremenu koje nije slično ni jednoj povijesnoj epohi ljudskog roda. Kao da je cijeli planet zahvatio neki oblik kaosa, pa stalno čujemo tek bijede apele vapaje, pojedinaca: od sv. Oca Pape ili nekih velikih sinoda i konferencija. Skoro nečujno izražavaju zabrinutost i zauzetost za pojedinaca, grupe, narode pa čak i onaj, već potrošački ekološki za spas planete zemlje.
Stoga nam je lakše isključiti se iz ovog našega vremena i odsanjati u neku poršlost i idilično promatrati život sveca kojega štujemo i čiju karizmu sestre žive.
No ipak, ne možemo ostati promatrači jer u ovo smo stoljeće ušli s snažnim pozivom svetog pape Ivana Pavla II – PRONAĐITE PRAG NADE! Da – pronašli smo i evo nas već 15 godina u novom mileniju. Osjećamo da nismo dorasli vremenu koje nas okružije, kao da se sve događa izvan okvira koje je itko mogao zamisliti. Pitamo se što bi sv. Vinko učino u turbolentnim vremenima.
Baš je takav cijeli život bio sv. Vinka, iz vrlo siromašne obitelji – od čuvara svinja se za kratko uspio uzdignuti u vrsnog studenta teologije. Sa samo 20 godina, vrlo mlad, u rujnu 1600. zaređen za svećenika. I kad se očekivalo da će u tom pozivu živjeti mirno – zahvatili su ga neki drugi vjetrovi. Tako su ga s jednog putovanja turski gusari oteli i prodali u Tunis kao roba. U tom vremenu robovanja naučio je mnoge vještine, uspio jednog poturčenog fratra opet vratiti u katoličku vjeru i s njim nekom brodicom pobjeći natrag u Francusku. Kao svećenik do smrti ostaje netipičan, drugačiji, prihvatljiv svima, od kraljice na dvoru do najbjednijeg prosijaka po francuskim ulicama“, kazao je fra Franjo.
„Skromnim snagama uz sljedbenike, Vinko se suprostavio logici potrošačkog mantaliteta življenja i u svakom čovjeku počeo gledati Krista. Radeći za siromašne toliko predano da je sam često dijelio njihove uvijete boravka, bez hrane, gladan i promrznuo. Želio je razumjeti patnju drugoga preuzimajući je potpuno na sebe. Izgleda kao da je i Vinko preuzeo takav stav iz ovog ulomka velike kateheze poznate nama kao – Govor na gori – ili Blaženstva. Naš jedini učitelj – Isus dok poučava svoje sljedbenike da ljube ne samo prijatelje i one koji njih vole, nego i svoje neprijatelje. Na taj način ljudsku logiku dovodi u pitanje, postavljejući visoke moralne standard, pa nam se čini, da ih je nemoguće slijediti. Kako je to kršćanima moguće? Isus u Govoru na gori: obraća se onima koji su raspoloženi vjerom prihvatiti novu nadu koju im pruža – a to su siromašni, ponizni, ožalošćeni, čisti srcem, progonjeni zbog Krista”.
Fra Franjo je čestitao sestrama sutrašnju svetkovinu uz poruku “ da su nam ponovo u ovom vremenu potrebne Vinkove – KĆERI Božjeg milosrđa…. Potrebne ste danas sa istom snagom kojom se vaš utemeljitelj hrabro upustio u nerješive situacije siromašnih i obespravljenih. Takve ćete prepoznavati svaki put kada izađete iz formalnih sebičnih ljudskih okvira. Tada ćete osjetiti i milost beskrajne ljubavi i slobode koje su nagrada, onima koji daju daruju sve i za uzvrat ne traže ništa” kazao je fra Franjo Radman. Nakon Svete Mise nastavljeno je zajedničko druženje u sestarskoj blagovaonici.
Comments