Pokraj čiste vode rijeke Vrbasa, smještena u ravnici, živi Banja Luka odavno već, još prije rimskog doba i plemena rimske pokrajine Ilirika!
A snaga Vrbasa ne biva manja, on i dalje žubori i svojim tokom daruje život obnavljajući sve usahlo!
Tu u plodnoj dolini u sjeverozapadu Bosne davne 1872. godine dođoše prve tri sestre milosrdnice!
U nedjelju 23. listopada 2022. godine dođosmo i mi mnogi sa biskupima, svećenicima, vjernicima, prijateljima i poznanicima reći HVALA DRAGOM BOGU! Hvala OČE i GOSPODINE za sav blagoslov u vrijeme suše i žege, ljeta i zima! Hvala što su prije sto i pedeset godina došle sestre u ovaj lijepi, plodni, pitomi banjalučki kraj!
Okupili smo se na čelu sa našom čas. Majkom s. Miroslavom Bradica, koja dođe iz Zagrebačke metropolije, provincijalnom poglavaricom Majke Divne s. M. Vinka Bilješko, kućnom predstojnicom banjalučkog samostana molisrdnih sestara s. M. Mirelom Majdandzić i mnogim sestrama iz cijele nam drage Bosne Hercegovine!
Slavlje su uveličale i sestre drugih redovničkih zajednica!
A poseban je čar bio vidjeti sestre u prvim, starim uniformama koje tako odišu jednom svečanošću i diskrecijom!
Naravno ovom događaju su prisustvovali i predstavnici državne i gradske vlasti i diplomacije, među njima i generalni konzul Republike Hrvatske u Banja Luci, njegova ekscelencija gosp. Zoran Pinčić.
Pred početak Euharistije, koja i jest najveća zahvala OCU NEBESKOM za sve Milosti i darove, sestre su formirale procesiju od samistanske kuće do župne crkve!
Klicali su anđeli, radovali se nebeski kori a zbor sestara pod ravnanjem s. M. Julijane Djaković i orguljaškom pratnjom s. M. Blanke Jeličić svečano je odjekivao hvale i popjevke u svečanom Misnom slavlju kao i nakon sv. Mise u prigodnoj akademiji!
Euharistijsko slavlje je predvodio banjalučki biskup gosp. dr. Franjo Komarica uz prisustvo pomoćnog biskupa fra Marka Semrena uz koncelebraciju župnika prečasnog gospodina vlč. Žarka Vladislava Ošapa i još nekoliko redovničkih i dijecezanskih svećenika.
Između ostalog tako toplo sročenog i izrečenog, biskup Komarica je istakao: " Generacije redovnica milosrdnih sestara sv. Vinka Paulskog osjećale su svoj redovnički poziv kao poslanje, kao misiju...mTako su došle k nama u Bosnu i Hercegovinu u ovaj naš grad iz drugih sredina, krajeva pa i naroda, još dok je u ovoj zemlji bila otomanska vlast a s njom i adekvatna kultura i civilizacija."
Sestre su svojom vjerom, nadom i ljubavlju, svojom molitvom u tišini, osmišljenom žrtvom i radom vođene svjetlom i snagom Duha Svetoga tijekom petnaest desetljeća svoga življenja i djelovanja, uz prekide, u ovom gradu, u ovom kraju, u ovoj biskupiji bile tu iz ljubavi i za ljubav KRISTOVU!
Isprepletena su razna polja rada od odgoja i obrazovanja djece i mladih, stručni i profesionalni rad u bolnicama, te župne kateheze i pastoral, liturgijski angažman" rekao je biskup Komarica!
Uz sv. Misu bila je prigodna akademija uz prelijepo obrađen prikaz povijesnog hoda sestara koji je spremila i iznijela s. M. Julijana Djaković! Atmosferu su uljepšale pjesme sestara i djevojaka koje stanuju u domu sestara. Sve je odjeveno, okićeno i ukrašeno ljepotom i skladom!
Prof. Nevenka Nekić je tom prigodom predstavila knjigu: "Naša klecala i baklje" o djelovanju i mučeničkim stradanjima sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga u Drugom svjetskom ratu i poraću. I zaista jedno uvjerenje je sigurno u vezi života i djelovanja sestara: gdje god i što god su sestre radile bio je to predan rad obavijen plaštem ljubavi! Njihova srca su bila predana i posvećena!
Tako smo dotakli dio, rekla bih, zlatne prošlosti koja je započela još prije 150. godina! Toliko utkanih i isprepletenih osoba, duša, sestara, djela ostaše i postaše dio povijesti, a sve počevši od onih prvih sestara, milosrdnica: s. Borgije Stiska, s. Pulherije Benda i s. Gregorije Jerše.
I dok se nižu biseri i momenti prošlosti, trenuci kroz 150.godina najprikladniji zaključak razmišljanja i najbolja misao bila bi, BOŽE SVETI I PRESVETI TEBI HVALA , TEBI SLAVA, ČAST I DIKA za 150.godina djela i djelovanja naših sestara u svakom mjestu i gradu naše iako male ali srca otvorene zemlje Bosne i Hercegovine!
I tako od tri ili četiri sestre kako su pristizale, hvala TI OČE za te tadašnje generacije! Neka je svakoj preminuloj sestri koja je bila, radila, molila, živjela bilo gdje i bilo kad u Bosni i Hercegovini pokoj vječni i Svjetlost im Vječna svijetlila kroz svu Vječnost!
Neka mole i zagovaraju za nas danas, za sestre sutra kako bi udisale i živjele dah Milosrđa Božjega kroz nova desetljeća i nova stoljeća!
s. M. Rahela Brkić
コメント