Naša Provincija Majke Divne Sarajevo zakoračila je u jubilarnu pedesetu godišnjicu svoga postojanja. Od osnutka Provincije 1974. godine sjedište Provincijalne uprave bilo je u Sarajevu. Međutim, različite okolnosti i potrebe dovodile su do promjene sjedišta, prvo iz samostana Gospe od brze pomoći u samostan Majke Divne, a potom u samostan sv. Vinka gdje je prije sto pedeset i dvije godine i započela naša povijest u BiH.
Tridesetak sestara naše male Provincije odazvalo se dvodnevnom susretu u Sarajevu, a povod susreta kao i svake godine u listopadu – Majka Divna. Taj najstariji samostan Provincije, ovaj put domaćin našeg susreta i svjedok velikog dijela naše povijesti, prolazi kroz period obnove i prilagodbe nekim novim djelatnostima. Na prvom katu, u jednom dijelu zgrade uređena je velika dvorana namijenjena susretima i proslavama, a na trećem katu obnovljen je prostor za novo sjedište Provincijalne uprave. Taj obnovljeni prostor blagoslovio je vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić nakon svete Mise koju je slavio u crkvi sv. Vinka 20. 10. 2023 u 17 sati, uz koncelebraciju sedam svećenika. Ovaj važni događaj svojom nazočnošću uzveličale su naše sestre iz Vrhovne Uprave, s. M. Julijana Djaković i s. Veronika Đogaš, te sestre drugih redovničkih zajednica u Sarajevu. U propovijedi nas je nadbiskup Vukšić podsjetio na povijest štovanja Majke Divne te samu povezanost nas sestara sa Majkom Divnom. Evo dijela propovijedi: „U jedan samostan Srca Isusova u Rimu koji se nalazi u središtu grada, a pripada jednoj od francuskih kongregacija, došla je 1843. godine jedna mlada djevojka Paulina Perdrau koja je postala sestra, a već kod dolaska bila je školovana slikarica. Za naše krajeve važno je spomenuti i to da je bila učenica poznatog Maximiliana Seiza, koji je sa svojim sinom Ludovicom negdje od prilike u isto vrijeme oslikao unutrašnjost ili najveći dio unutrašnjosti đakovačke katedrale. Kao školovana slikarica ona je 1844. godine naslikala Blaženu Djevicu Mariju. Lik kojega je ona naslikala bio je obješen na hodniku samostana, koji je bio prilično prometan. Kako se slika, umjetnički vrijedna, tadašnjim poglavaricama učinila previše kitnjasta, poglavarice su donijele odluku da je prekriju jednim velom. Tako je slika stajala obješena na zidu, ali skrivena od pogleda prolaznika sve do 20.10.1846. godine, kada je Papa Pio IX pohodio taj samostan. Kao toliki drugi prije njega i poslije njega, prolazio je tim hodnikom i ugledao taj veo preko nečega. Pitao je što je ispod i zamolio da dignu taj veo. Kada su digli veo on je stao pred tom slikom i kazao jednostavno Mater Admirabilis - Majka Divna! I tu zapravo započinje kult i način razmišljanja pod onim što nazivamo Majka Divna. Slika je zasjala, veo je nestao, vjerojatno negdje u ormarima toga samostana, a onda je na mnogo strana slika Mater Admirabilis bila kopirana i umnažana.
Jednu od takvih kopija, negdje na svojim putovanjima, dobio je nadbiskup Josip Stadler na dar. Na svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije 8. prosinca 1882. godine bio je blagoslov kapelice sestara milosrdnica u Travniku. Tom zgodom je nadbiskup sa sobom donio sliku Majke Divne, darovao je tome samostanu i kapelicu toga samostana posvetio i blagoslovio u čast Majke Divne uz želju da ova kapela bude otvorena i dostupna vjernicima.“
Nakon svete Mise, uz pratnju sestara koje su se pjesmom utjecale zagovoru Majke Divne, nadbiskup Vukšić krenuo je uz visoke stepenice našeg samostana prema novim prostorijama na trećem katu. I baš kao u onom rimskom samostanu i ovdje, na samom početku stepeništa, stoji na zidu slika Majke Divne – nakon ove propovijedi ne može se proći pored slike a ne primijetiti ju. Blagoslovivši nove prostorije Provincijalne uprave spustili smo se u veliku dvoranu na prvom katu gdje smo nakon blagoslova ostali u druženju kod obiteljskog stola.
Sestre pristigle iz drugih zajednica naše Provincije odmorile su raspoređene u jednom od naša tri samostana u Sarajevu kako bi sutradan, u subotu 21.10., započevši svetom Misom u 7:30 sati koju je u crkvi sv. Vinka slavio vlč. Ivo Tomašević, nastavile predviđeni program. Nakon doručka smo ispratile na put naše sestre iz Vrhovne uprave, a onda se posvetile važnim temama za sadašnjost i budućnost Provincije. Moderator ovog susreta bila je Provincijalna poglavarica s. M. Vinka Bilješko vođena odlukama generalnog kapitula te imajući u vidu stanje u kojem se Provincija nalazi. Neobično jugo donijelo je kišu koja se izlila nad Sarajevom u kasnim popodnevnim satima, baš u trenutcima kada su sestre polazile svojim kućama. Hvala Bogu sve su sretno stigle svojim zajednicama, okrijepljene snagom zajedništva koje nosi kroz sve izazove življenja.
s. M. Katarina Dunđer
