Djelatnosti

Najviše sestara Provincije djeluje u zdravstvenim ustanovama. Ta djelatnost, uz odgojno-obrazovnu, potpuno odgovara duhu naše karizme. Naš nam je utemeljitelj, sv. Vinko, ostavio divan primjer služenja bolesnicima, i to onima najzapuštenijima. Sam je rado svakodnevno obilazio siromašne dijelove ondašnjega Pariza kako bi pronašao kojega bolesnika ili koje napušteno dijete. Govorio je sestrama kako uvijek trebaju biti spremne takvima iskazati posebnu pažnju i ljubav i poticao ih neka, ako je potrebno, ostave Boga radi Boga. Ne napuštate Boga ako idete posjetiti bolesnika jer Ga ondje opet nalazite.
Sestre koje djeluju u ovakvim ustanovama znaju kako je njihovo služenje zahtjevno. Svaki novi radni dan nosi i nove izazove. Stoga se sestre trude svoje djelovanje prožeti duhovnim stvarnostima. U evanđeljima nalazimo izvješća kako se Isus odnosio prema bolesnicima, kako ih je liječio, brinuo se za njih, služio im. Tako se i sestre nad bolesničkim krevetima trude biti živi Isus, a bolesnici, gledajući njihovu strpljivost i ljubav, pronalaze u njihovu služenju volju za životom i ozdravljenjem.
"Imati ljubav u srcu i na jeziku – nije dovoljno. Ona mora prijeći u djela." (sv. Vinko)

"Pođimo, dakle, služimo siromasima novom ljubavlju i tražimo među njima najzapuštenije i najsiromašnije. Budimo svjesni pred Bogom da su oni naši gospodari i učitelji i da im nismo dostojni iskazivati svoje male usluge." (sv. Vinko)
I ova djelatnost leži u temeljima karizme sestara milosrdnica. Još od vremena svetoga Vinka sestre su kroz sva (ne)vremena bile kao prave majke tolikim gladnima i siromašnima. Obilazile su ih po kućama, sakupljale po ulicama, tražile po udaljenim i zapuštenim mjestima i tako nastavljale Kristovo djelo služenja. Kruh koji pružate potrebitomu može mu produžiti život za jedan dan, ali način na koji mu ga pružate može mu pomoći za vječno spasenje. Tako je sveti Vinko poticao sestre.
Od samoga dolaska prvih sestara u ove krajeve pa sve do nedavne prošlosti naše su djelovanje pratili ratovi, smjena raznih političkih vlasti, oskudice, nerazumijevanje... Mijenjale su se vlasti, ali djelovanje sestara na Slavu Božju i dobro bližnjega nikada. Sestre su i danas prisutne u raznim socijalno-karitativnim ustanovama, vlastitim i tuđim, i ondje svjedoče o Izvoru i Uviru svega svoga djelovanja koji je Caritas. Svaki dan je sve više siromaha koji kucaju na vrata naših kuća. Tu, na vratima utočišta, dobivaju okrjepu za tijelo, ali i za dušu koja je Bogu tako draga.

Sestre su nekad, odmah po dolasku u koji grad, gradile i otvarale škole i zabavišta za djecu. Njihov je odgojno-obrazovni rad bio brzo prepoznat pa su, osim siromašnih roditelja, i mnogi ugledni i bogati slali svoju djecu u sestarske škole. Osim što su djeci i mladima prenosile znanje i dobro ih odgajale u katoličkoj vjeri i domoljublju, sestre su ih osposobljavale za život u svim zvanjima, učeći ih raznim vještinama. Nažalost, od tolikoga broja odgojno-obrazovnih ustanova koje su nekada imale i radom svojih ruku sagradile, danas na ovim prostorima nemaju nijednu vlastitu. Sve su te ustanove 1945. godine sestrama oduzete i nikada im nisu vraćene. No, one i danas djeluju u raznim školama, osnovnim i srednjim, i dječjim vrtićima. Svjesne kako je danas, više nego ikad, teško odgajati i izgraditi osobu, sestre svakodnevno traže pomoć od jedinoga pravog Pedagoga, Isusa Krista, koji je svojom milinom i jednostavnošću osvajao srca. Mi smo te koje trebamo baciti mrežu, ali je On onaj koji daje da ribe uđu u nju. Tu je pedagogiju slijedio i sv. Vinko. Poziv jedne odgojiteljice, sestre milosrdnice, vrlo je zahtjevan i osjetljiv, ali se rijetko postigne što dobro bez naprezanja.