Tko me hoće slijediti, neka se neprestano daruje
Doista, tako bi moglo glasiti geslo zajedničkoga susreta sestara predstojnica s provincijalnom upravom koji se dogodio 3. 9. 2016.u Sarajevu.
Na susret smo se okupile kako bismo se međusobno duhovno obogatile i razmotrile mogućnosti daljnjega duhovnog rasta u sestrinskoj ljubavi, razumijevanju i činjenju djela milosrđa. Na tom putu pomogao nam je brat u Kristu fra Franjo Radman, koji je slijedeći izviješće evanđeoskoga teksta progovorio o brizi za viša mjesta, istaknuvši da je najveći onaj koji je sluga, koji po primjeru Isusovu daje život za druge. Nasljedovati Isusa upravo tako vrlo je teško, rekao je fra Franjo. Mentalitet današnjega čovjeka žestoko se protivi tomu. Svi traže prva mjesta. Kada služimo, onima blizu, nerijetko proračunato služimo. Važemo. Bojimo se da ne bismo onom drugom učinile više nego on nama, a zaboravljamo da je naš život služenje, upravo, natjecanje u služenju, kako bismo učinile više dobra. Nije lako biti služiteljica. Mnogi se umore na putu služenja zbog ljudske nezahvalnosti, zbog bezosjećajnosti. Smatraju nas naivnima, izgubljenima... slabićima. No, Krist nas želi slobodne i od takvih malodušnosti i umora. On nas želi opredijeljene za darivanje bez očekivanja naknade. On je jedini pripravan dati nam ona mjesta, lijevo i desno, ako budemo uspješni služitelji. U takvom darivanju, darivanju sebe u cijelosti, posljednji postaje prvi.
Nakon sv. Mise, uputile smo se u sjedište uprave, razmišljale o svojim snovima, o ostvarenjima snova, o našem identitetu koji je za Crkvu važan. Ako ga izgubimo, izgubile smo sve, izgubile smo sebe, ne nudimo ništa novo.
Ova godina, jubilarna godina milosrđa, naš je imendan. Mi trebamo biti autentične svjedokinje u ovome svijetu, trebamo prepoznavati dostignute vrhunce jedna druge, otvoriti srce jedna za drugu, čuvati dostojanstvo osobe i zajednice, imati povjerenja jedna u drugu, vidati rane jedna drugoj.
Nakon nagovora fra Franje Radmana, provincijalna poglavarica, s. M. Julijana Djaković je prepustila riječ s. M. Vinki Bilješko koja je s nama podijelila svoje razmišljanje o zajedništvu. Ono je veoma važno jer s njim stojimo ili padamo. Zajednica je mjesto u kojem činimo milosrđe. Bog se utjelovio u narav svake sestre; trebamo jedna drugu gledati u tome duhu, živjeti život zajedništva, davati dobar primjer, a samim tim i očekivati dobar primjer svoje susestre. Za kvalitetno zajedništvo potrebno je napustiti život individualizma, ugrađivati se i darivati za zajednicu, u zajednici i za zajedništvo. Bit kršćanstva je zajedništvo. ,, Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio, tako i vi ljubite jedni druge! '' ( Iv. 13, 34 ) Zajednice se obnavljaju kada su spremne poći u susret čovjeku patniku, kada žive u potpunosti svoju karizmu, kad imaju zajedničku viziju kako ostvariti karizmu danas i osigurati da se ona nastavi sutra.
Treći dio našega promišljanja bio je usmjeren na konkretnost života, na planove za sadašnjost i budućnost. Na poziv da u drugima prepoznajemo dobro i da na dobro djelujemo jedna prema drugoj, poglavito sestre Predstojnice koje su, prema konstitucijama, duša zajednice. Pozvala nas je Provincijalka: dajite, radujte svoje sestre, promijenite situaciju, napravite feštu...ma izmislite ju samo da bi obradovali svoje sestre.
Na tragu radosti, a u pripremi za dan Provincije dogovorile smo dvodnevno duhovno-obrazovno hodočašće u slavonski kraj. Duhovni program počet ćemo u svetištu Božjeg Milosrđa u Ovčari kod Đakova, zatim slijedi susret sa sestrama Karmelićankama u Levanjskoj Varoši, noćenje kod Milosrdnih sestara sv. Križa, Misa doručak i put na Kopački rit. Nakon tako bogatog programa vraćamo se svojim kućama.
Želja i molitva cijele zajednice jest obnova u svjetlu milosrđa Gospodnjega za nas osobno i za cijeli svijet. S tim mislima smo se srdačno pozdravile i pošle svojim kućama u pobjede nove.
s. M. Blanka Jeličić
コメント