top of page

Sprovod s. Benjamine Perković

U ponedjeljak, 1. rujna 2014. godine na groblju sv. Mihovila na Gorici u Livnu pokopana je s. M. Benjamina (Agata) Perković, članica družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog provincije Majke Divne.

Sprovod je vodio livanjski župnik fra Vinko Sičaja, koji je nakon ukopa predslavio Svetu misu zadušnicu u župnoj crkvi „Svih svetih" u Livnu. Moleći za pokojnicu, pokraj njezinog odra u kapelici groblja, fra Vinko se kratko osvrnuo na život s. M. Benjamine riječima: „Suočeni smo s tjelesnom smrću još jednog Božjeg stvorenja. Iscrpljena tijela, pri punoj svijesti, uspravna duha, tiho i mirno otišla je u okrilje Ljubavi. Nije lako govoriti o nezaštićenom stvorenju, koje je htjelo zaštiti svako drugo stvorenje!" Govoreći u kratkim crtama o životu i radu s. M. Benjamine, župnik fra Vinko je napomenuo da je služila, ne samo kroz rad, nego još više kroz stav, razumijevanje i suosjećanje, naglašavajući kako je znala sve činiti s velikom ljubavlju i požrtvovnošću ne gledajući koju vrst posla obavlja. „Nije znala samo oprati, očistiti i skuhati, znala je ona i dušu nahraniti, opominjati i savjetovati, od čega nije odustajala bez obzira što to baš uvijek ne urodi plodom, a znala je i hrabriti. Imala je posebno poštovanje prema svećenicima a brižna i majčinska prema sestrama", kazao je, između ostalog, fra Vinko dodavši da je kroz svoj život i svoju bolest sagorijevala „poput svijeće" da bi na koncu bila „potpuno spremna na susret s uskrslim Gospodinom i sa svojim vlastitim uskrsnućem".

„Braćo i sestre, ovo sada se ipak zove smrt! Od te činjenice ne možemo pobjeći! Neminovna je praznina, bol, žal za propuštenim. Mi od te činjenice ne bježimo, ali ih imamo mogućnost ugraditi u obećanje naše vjere po uskrslom Kristu. Preko naših pokojnih, Nebo nam postaje bliže! Da smrti nema, mi ljudi bismo Nebo zaboravili i ne bi nas uopće zanimalo! A Nebo je prostor za kojim čezne naše biće, toliko čezne da bismo ga željeli i ovdje osjetiti. I ovo nezaštićeno stvorenje što bespomoćno leži pred nama najvećim dijelom svoga života zaskakivalo se dohvatiti ljepotu Neba. Vjerujem da je tu Ljepotu s. M Benjamina svima nama barem malo više odškrinula. Neka joj Gospodin raskrili vrata radosti i obasja uskrsnom svjetlošću koju je Gospodin obećao svima nama. Pokoj vječni daruj joj Gospodine!", istaknuo je fra Vinko.

Želja s. M. Benjamine bila je da joj govor za ukop održi s. M. Stipanka Šibenik koja se tijekom Mise u ime sestara milosrdnica od nje oprostila recitacijom „Za života, brate, za života". Ističući da je teško birati riječi oproštaja, „jer odlaskom s. M. Benjamine zajednica gubi marljivu, dobru i šaljivu sestru", naglasila je da je pokojna sestra sve susretala s mnogo ljubavi. U svom govoru s. M. Stipanka iznijela je u kratkim crtama životopis s. M. Benjamine, od rođenja u Podhumu 1933. godine, odlaska u Samostan sestara milosrdnica u Zagreb 1956. godine, polaganja prvih redovničkih zavjeta 16. kolovoza 1963. godine, preko službovanja u raznim kućama naše Družbe i Provincije u kojima se darivala Bogu i bližnjima u raznim dužnostima. Također je naglasila da je s. M. Benjamina bila borac i da je, usprkos teškoj bolesti, svoje redovničke dužnosti vršila revno sve dok je bolest nije svladala i prikovala za krevet.

S. M. Stipanka je zahvalila s. M. Benjamini za sva dobra koja je činila svojim tihim i požrtvovnim radom u mnogobrojnim sestarskim samostanima i na župama, na njezinoj duhovnosti, na smjehu i mnogim šalama, te je nadmetnula da se sigurno i u tom trenutku smije i zbija šale dok pleše i pjeva s anđelima.



0 views0 comments

Recent Posts

See All

Comments


bottom of page