top of page

Sahranjena sestra Danijela (Lucija) Škripić

U nedjelju, 1. kolovoza 2021. u Sarajevu je u 82. godini života i 55. godini milosrdničkog služenja Bogu i bližnjemu blago u Gospodinu preminula sestra Danijela (Lucija) Škripić, članica družbe sestara milosrdnica Provincije Majke Divne Sarajevo.

Svetu misu i sprovodne obrede, 2. kolovoza u prijepodnevnim satima, na groblju sv. Marko u Banjoj Luci predvodio je biskup banjolučki mons. Franjo Komarica uz koncelebraciju župnika banjolučke župe Pohoda BDM vlč. Žarka Vladislava Ošapa.

U prigodnoj propovijedi, biskup Komarica osvrćući se na život pokojne sestre Danijele je kazao kako se želimo ovim svetim liturgijskim činom – kao njezina braća i sestre u vjeri i u krsnoj milosti zahvaliti dobrom Bogu za bezbrojne darove koje je On udijelio svojoj poniznoj i požrtvovnoj suradnici, Kristovoj vjernoj zaručnici s. Danijeli.

„Dobra i draga naša sestra Danijela je - Božjim darom - čvrsto vjerovala u Krista kao Spasitelja svoga i cijelog ljudskog roda. Vjerovala je da je On došao k nama na zemlju da nam omogući vječni život. Bezbroj puta je ponavljala - zajedno s drugim svojim susestrama - da ona vjeruje 'u uskrsnuće tijela i život vječni'. Životu vječnom, koja tajanstvenoj stvarnosti ona se svakodnevno svjesno približavala. Dobro je znala i značenje Isusovih riječi: 'Ako pšenično zrno na umre, ostaje samo, ako li umre, odnosi obilan rod' (Iv 12,24). Znala je da se te Isusove riječi prvenstveno odnose na Njega samoga, koji umire iz ljubavi prema nebeskom Ocu i prema nama ljudima i time ujedno omogućuje spasenje cijelom ljudskom rodu. Ali, ona je također znala, poučena u svome redovničkom zvanju i životu u Družbi sestara Milosrdnica, da je i naš osobni život može biti plodan za mnoge ljude, ako se i mi, poput Isusa, također stavimo u službu drugima - u svojoj nesebičnoj ljubavi i požrtvovnosti. Tko svjesno od sebe odbaci tjeskobnu brigu oko svoga uskoga 'ja' i nesebično se otvori potrebama drugih oko sebe da te potrebe barem donekle ublaži, ako ih ne može potpuno otkloniti, ta već u ovozemaljskom svome životu urasta, ulazi u vječni život. Njegovom milosrđu preporučimo ne samo u ovom, pogrebnom slavlju, nego i u buduće u svojim molitvama, plemenitu dušu drage nam i nezaboravne sestre Danijele. Utemeljeno vjerujemo da će ju njezin božanski zaručnik Isus Krist uvesti u svoje vječne stanove koje je On pripravio onima koji ga na zemlji ljube. Također vjerujemo da će ju i sam nebeski Otac počastiti kako je to obećao Isus za one koji mu na zemlji vjerno služe!“, kazao je u propovijedi biskup Komarica.

Životopis pokojne sestre Danijele (Lucije) Škripić

Na osamnaestu Nedjelju kroz godinu, nedjelje u kojoj se naša s. Danijela preselila u vječnost čitamo svetopisamski tekst koji nam prikazuje Isusa i govori kako se povukao u osamu, te opisuje učenike koji su s ostalim narodom krenuli da ga traže. Ima u ovom evanđeoskom odlomku nešto posebno, nešto što nas se doimlje, što nas podsjeća na naše osobne živote u kojima smo i sami mnogo puta u različitim okolnostima svoga života pohrlili u potragu za Isusom, jer smo bili sigurni da je upravo On onaj koji u nama budi čežnju za samim sobom, koji nas tako snažno privlači i život nam daje.

Tako je, danima, tjednima i mjesecima istraživala svoje životne smjerove Lucija Škripić kao djevojka koja će u svojoj 25 godini života konačno otkriti Božji plan za sebe i poduzeti sve da ga ostvari. Prolazeći kroz različite životne situacije kroz koje ju je Gospodin vodio, otkrila je Božji poziv na redovništvo. Na unutarnji glas koji ju je pozivao, kako piše u svom životopisu, Lucija nije odmah odgovorila, jer je tražila sigurnost koja bi je uvjerila da je taj život uistinu za nju. I nakon što je shvatila da je pozvana da radi „ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni“ (Iv 6,27), odazvala se i odvažila krenuti putem žrtve koju je svojevoljno odlučila prikazati Bogu, žrtve vlastitog života. U životopisu piše kako je razmišljala poći i u misije, ali nije ju imao tko uputiti i pomoći joj.

U želji da prigrli redovništvo, nakon završene redovničke formacije svoje prve zavjete polaže 1966., a doživotne 1971.godine u Kući matici u Zagrebu. Iza toga Poglavari ju šalju da završi Katehetski Institut, potom u Zemun u kojem uz brojne mlade sestre Družbe pohađa i završava srednju medicinsku školu. Jedno vrijeme radi kao medicinska sestra u Zavodu za transfuziologiju i na plućnom odjeljenju u Sarajevu. 1978.godine radi potreba u Provinciji, Poglavari ju šalju u Njemačku u Horb gdje svoju ljubav posvećuje bolesnima u Staračkom domu u kojem ostaje sve do 2000. godine, odnosno do svoga umirovljenja. To je bio dio ovozemnog puta na koji ju je Gospodin usmjerio. Tako je odgajao njeno srce da je mogla cijeli svoj život posvetiti bolesnima, osamljenima i nemoćnima.

Poslije umirovljenja, s. Danijela se ne zaustavlja nego po povratku u svoju Provinciju, velikodušno se stavlja na raspolaganje i sve svoje snage dariva potrebnima u Banjalučkom Caritasu. Radi u ambulanti i u patronaži. Po prirodi mila, blaga, strpljiva i dobrodušna rado je posvećivala svoje slobodno vrijeme bezbrojnim osamljenicima koji su nakon domovinskog rata najčešće bili prepušteni sami sebi. U toj milosrdničkoj karizmi, u vršenju tjelesnih i duhovnih djela milosrđa s. Danijela je bila izvor utjehe za mnoge koje je Gospodin stavio na njen životni put. Izgarala je za svoju Provinciju i Družbu. Neumorno i ustrajno je molila za nova duhovna zvanja.

Kao zajednica koja ju je voljela, željele smo joj omogućiti jedan zasluženi duhovni i fizički odmor. Zato smo je prije dva mjeseca dovele u Sarajevo da među nama proboravi jedno izvjesno vrijeme. Međutim, Gospodin je imao drugi i drugačiji plan. Poslao je slabost i bolest tijela radi kojeg je u dva navrata završila na bolničkom liječenju. Nakon operativnog zahvata svi smo se ponadali boljemu. Međutim, s. Danijelu su postepeno napuštale fizičke snage, tako da je svjesna i radosna pošla ususret svome Nebeskom Zaručniku za kojeg je živjela.

Draga naša s. Danijela, hvala ti za svjedočanstvo vjernosti i velikodušnosti. Hvala ti za primjer samozatajnog, požrtvovnog i uzornog redovničkog života. Nemoj zaboraviti svoje sestre milosrdnice. Neka te na pragu u vječnost dočekaju tvoji ljubljeni bolesnici kojima si previjala i vidala rane, gladni i žedni kojima si dijelila kruh svagdanji, siromasi koje si hrabrila i tješila i za koje si živjela U društvu nebeske Crkve prati nas svojom molitvom i zagovorom kod Gospodina i naše drage Majke Divne. Neka ti dobri Bog udijeli pokoj vječni i svjetlost vječna neka ti vazda svijetli.

Propovijed biskupa Franje Komarice na sprovodnoj Misi

(Fil 3,20-21; Ps 63; Iv 12, 24-26)

Drage redovničke susestre preminule s. Danijele,

provincijalna poglavarice s. Julijano i druge,

draga braćo i sestre u Kristu Spasitelju svih nas!

Prije tri mjeseca smo se na ovom istom mjestu očitovanja Božje istine o prolaznosti ljudskog zemaljskog života oprostili od vjerne Kristove zaručnice S. Terezije, iz ovdašnjeg drevnog samostana sestara Milosrdnica Sv, Vinka Paulskog. A, evo, danas nas je opet okupila Božja ljubav očitovana na divan i nezaboravan način u zemaljskom životu i prelasku iz ove suzne doline u vječne stanove nebeskog Oca – njezine susestre iz iste redovničke kuće i zajednice – s. Danijele.

Želimo ovim svetim liturgijskim činom – kao njezina braća i sestre u vjeri i u krsnoj milosti zahvaliti dobrom Bogu za bezbrojne darove koje je On udijelio svojoj poniznoj i požrtvovnoj suradnici, Kristovoj vjernoj zaručnici s. Danijeli.

A preko nje, sestre Danijele i njezinog dugogodišnjeg nesebičnog služenja – brojnim njezinim bližnjima – kako članovima njene obitelji, tako i brojnim drugima – na raznim mjestima i životnim sredinama – koje je Božja providnost bila poslala na njezin životni put.

Među tim brojnim smo bili i mi neki, koji smo ovdje sada zahvalna srca nazočni u molitvu za njezinu plemenitu dušu, koji smo tijekom brojnih zadnjih godina njezina života i nesebičnog milosrdnog djelovanja u našoj sredini i u ovoj njenoj rodnoj biskupiji – iskusili njezino plemenito i milosrdno srce.

U ovoj biskupiji, u rodnoj župi njenih predaka i roditelja Staroj Rijeci započeo je njezin život s Kristom nakon njezina krštenja u roditeljskom domu, gdje je odrasla u ozračju kršćanskog života, Ono, što je u njenom djetinjstvu i ranoj mladosti dobri Bog po njezinim roditeljima i drugim njezinim bližnjima bio posijao u njeno otvoreno i plemenito srce, to je u kasnijim brojnim godinama – unatoč brojim iskušenjima – u njenom redovničkom životu i poslanju donosilo obilne plodove njene milosrdne ljubavi.

Za njezin život se doista može reći da nije proživljen površno, a pogotovo ne uzalud. Jer je ona – po krsnoj vjernosti Bogu – a onda i po vjernosti Kristu, svome nebeskom Zaručniku – po svojim redovničkim zavjetima – bila tijesno povezana s Kristom, a time ujedno i njegovim jedinstvenim načinom osmišljavanja svakog ljudsko života.

Dobra i draga naša sestra Danijela je – Božjim darom – čvrsto vjerovala u Krista kao Spasitelja svoga i cijelog ljudskog roda. Vjerovala je da je On došao k nama na zemlju da nam omogući vječni život. Bezbroj puta je ponavljala – zajedno s drugim svojim susestrama – da ona vjeruje „u uskrsnuće tijela i život vječni“. Životu vječnom, koja tajanstvenoj stvarnosti ona se svakodnevno svjesno približavala.

Dobro je znala i značenje Isusovih riječi: „Ako pšenično zrno na umre, ostaje samo, ako li umre, odnosi obilan rod“ (Iv 12,24). Znala je da se te Isusove riječi prvenstveno odnose na Njega samoga, koji umire iz ljubavi prema nebeskom Ocu i prema nama ljudima i time ujedno omogućuje spasenje cijelom ljudskom rodu. Ali, ona je također znala, poučena u svome redovničkom zvanju i životu u Družbi sestara Milosrdnica, da je i naš osobni život može biti plodan za mnoge ljude, ako se i mi, poput Isusa, također stavimo u službu drugima – u svojoj nesebičnoj ljubavi i požrtvovnosti. Tko svjesno od sebe odbaci tjeskobnu brigu oko svoga uskoga „ja“ i nesebično se otvori potrebama drugih oko sebe da te potrebe barem donekle ublaži, ako ih ne može potpuno otkloniti, ta već u ovozemaljskom svome životu urasta, ulazi u vječni život.

T uostalom, garantira i sam Isus Krist, umrli i uskrsli, kad jasno kaže: Ako tko hoće služiti mi, služeći svojim bližnjima i njihovim duhovnim i tjelesnim potrebama, ja ću ga proglasiti na posljednjem sudu blaženim, blagoslovljenim Oca mojega; taj će biti nakon završetka svoga zemaljskog života ondje gdje sam ja, kod nebeskog Oca, u sretnoj vječnosti. Njega će počastit moj Otac (usp. Mt 24,34; Iv 12,26).

Drage sestre i draga braćo u Kristu,

Ako se barem malo osvrnemo na upravo završen ovozemaljski tijek drage nam pok. s. Danijele, na onu njenu višegodišnju, zadnju životnu etapu, ovdje među nama, vjerujem da mnogi među nama mogu s radošću i zahvalnošću potvrditi da su barem nešto, ako ne i mnogo dobili od njezine dobrote, blagosti, smirenosti i požrtvovnosti. Zato joj dugujemo zahvalnost dok god živimo. A dugujemo zahvalnost i dobrom Bogu, koji nam je poslao tako vjernu i vjerodostojnu svoju suradnicu. Njegovom milosrđu preporučimo ne samo u ovom, pogrebnom slavlju, nego i u buduće u svojim molitvama, plemenitu dušu drage nam i nezaboravne sestre Danijele. Utemeljeno vjerujemo da će ju njezin božanski zaručnik Isus Krist uvesti u svoje vječne stanove koje je On pripravio onima koji ga na zemlji ljube. Također vjerujemo da će ju i sam nebeski Otac počastiti kako je to obećao Isus za one koji mu na zemlji vjerno služe!

Pokoj vječni darovao joj Gospodin i svjetlost vječna svijetlila joj! Počivala u miru Božjem. Amen.

(kta/tabb)



0 views0 comments

Commentaires


bottom of page