U petak, 17. rujna 2021. na gradskom groblju „Bare u Sarajevu sahranjena je članica Družbe sestara Milosrdnica sarajevske Provincije Majke Divne s. M. Elizabeta (Ivka) Tunjić.
U petak, 17. rujna 2021. na gradskom groblju „Bare u Sarajevu sahranjena je članica Družbe sestara Milosrdnica sarajevske Provincije Majke Divne s. M. Elizabeta (Ivka) Tunjić koja je blago u Gospodinu preminula, 15. rujna 2021. u 86. godini života i 62. godini milosrdničkog služenja Bogu i bližnjemu.
Sprovodne obrede prevodio je župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u sarajevskoj četvrti Stup vlč. Miroslav Ćavar zajedno sa župnim vikarom vlč. Marinom Babićem. Na sahrani su sudjelovale sestre Milosrdnice na čelu s provincijalnom poglavaricom s. M. Julijanom Djaković i druge redovnice, rodbina i nekoliko svećenika među kojima i generalni vikar mons. Slađan Ćosić.
Nakon sprovoda Misu zadušnicu u stupskoj župnoj crkvi i Gospinom svetištu predvodio je generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Ivo Tomašević koji godinama redovito slavi Misu u bivšem provincijskom sjedištu sestra Milosrdnica u starom dijelu grada gdje je dugo godina živjela i djelovala s. Elizabeta. Izraze sućuti i pozdrava uputio je vlč. Marin Babić.
Tajnik Tomašević je u prigodnoj propovijedi podsjetio na Isusov poziv iz Lukina evanđelja da im „bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca“ kao i na Gospodinovu tvrdnju: „Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih“. Kazao je da je pokojna sestra Elizabeta godinama u kuhinji pripremala jelo i nasitila mnoge. Posebno je istaknuo nesebičan rad s. M. Elizabete u teškom ratnom vremenu u opkoljenom Sarajevu kada je u pučkoj kuhinji u zgradi sv. Vinka nahranila brojna gladna usta. Podsjetivši da će Isus „na prijestolju svoje slave… reći onima sebi zdesna: `Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me“, izrazio je uvjerenje da će Gospodin s. M. Elizabetu, koja je nahranila tolike gladne i napojila žedne, posjesti za svoj nebeski stol u kraljevstvu svome. Rekao je također da nisu svi sprovodi jednako tužni te da sahrana osobe poput s. Elizabete, koja je imala ostvaren život i doživjela staračke dane, budi u prisutnima prije svega osjećaj zahvalnosti Bogu koji je po pokojnici učinio brojna dobra djela i na kraju je pozvao u svoje kraljevstvo.
Na kraju Svete mise provincijalna poglavarica s. M. Julijana izrazila je kršćansku sućut pokojničinoj rodbini i svim prisutnima te ukratko prikazala životni put s. M. Elizabete koja je rođena 9. veljače 1935. kao deveto od desetero djece u dobroj vjerničkoj obitelji od roditelja Ivana i Kate rođene Marković u mjestu Bistarac u župi Lukavac nedaleko od Tuzle. Budući da joj majka umrla od tifusa, morala je već nakon drugog razreda prekinuti školovanje pa joj se nije ostvarila želja da ode časnim sestrama u Tuzlu. Budući da joj je majka mlada umrla od tifusa, devetogodišnja Elizabeta je morala prekinuti svoje školovanja i nije mogla ostvariti svoj san da ode časnim sestrama u Tuzlu. Ipak je tu želju uspjela ostvariti 1956.godine i doći u samostan Milosrdnica koje su joj omogućile završetak osmoljetke i kuharskog tečaja i to će obilježiti njeno buduće životno poslanje. Nakon obavljene redovničke formacije svoje prve redovničke zavjete položila je na Veliku Gospu 1959, a doživotne 1964. godine.
„Svoje ovozemaljsko putovanje kao redovnica s. M. Elizabeta je započela u Kući Matici u Zagrebu njegujući u Kućnoj bolnici naše bolesne sestre. Poslije toga slijedi njeno služenje kao kuharice u samostanu u Požegi, Kući matici u Zagrebu, u svetištu i župi Mariji Bistrici, te u Potočanima kod Odžaka. Nakon osnutka naše Provincije na prostoru BiH, s. M. Elizabeta u službi milosrdne ljubavi ostvaruje svoje poslanje samozatajno vršeći djela milosrđa, kako tjelesna tako i duhovna. Kao kuharica uvijek je bila spremna 'gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti'. Međutim, ne zaustavlja se ona samo na tome. U svojoj osjetljivoj duši spremno se uključuje i u provođenje duhovnih djela milosrđa koja su se u danom trenutku ukazala kao potreba… Potporu u tom djelovanju imala je u svom rođenom bratu svećeniku preč. Peri Tunjiću s kojim je godinama surađivala na župama: Radunice, Gromiljak, Modriča i Teslić. Nisu s. M. Elizabetu zaobišle ni samostanske kuhinje, one u Sarajevu na Stupu, u Abdićevoj, u svetom Vinku, te u Žepču“, kazala je s. Julijana ističući da je u ratnom vremenu u opkoljenom Sarajevu s. Elizabeta ostavila svjedočanstvo Bogu darovanog i predanog života.
„Kako je u vrijeme rata pučka kuhinja bila smještena u prostorijama našeg samostana svetog Vinka u Sarajevu, s. M. Elizabeta je znala pripremiti i izdati i više od 170 ručaka dnevno. A to je trajalo nekoliko godina. Sestre ne pamte da su je vidjele umornu od tog posla… Kad je radi, starosne dobi i nemoći, došla u samostansku zajednicu na Stup u kojem je dom za stare i nemoćne, uključila se u služenje njima onoliko koliko je mogla. Istrošena, pala je na bolesničku postelju u kojoj je na dan Žalosne Gospe doživjela svoje preseljenje iz vremenitoga u vječni život“, rekla je s. Julijana zahvaljujući pokojnoj s. M. Elizabeti „za uzoran redovnički život življen u vjernosti, poslušnosti, poniznosti i sebedarju do posljednjih ljudskih mogućnosti“.
Pokoj vječni, daruj joj, Gospodine!
Bình luận