top of page

S Marijom koja ima ključ od Srca Isusova

Na svjetski dan molitve za bolesnike i zdravstvene djelatnike, rijeke vjernika širom svijeta su pohrlile moliti zagovor Majke-Gospe Lurdske. U tok tih rijeka se ulijevao i potok vjernika grada Sarajeva, okupljeni u crkvi sv. Vinka, čija su vrata okrenuta na glavnu cestu grada, kao da žele zagrnuti svakog prolaznika. U našoj crkvi se nalazila špilja Gospe Lurdske, nažalost u ovom ratu uništena, gdje su vjernici hodočastili proteklo stoljeće, što rado čine i danas. Vjernicima se pridružile i redovnice grada Sarajeva, bogoslovi i zdravstveni djelatnici. Misno slavlje je predslavio kanonik našeg kaptola, mnsg. Pavo Jurišić. U koncelebraciji su sudjelovali: generalni vikar LukaTunjić, Prof. Božo Odobšić, vlč.Marko Mikić i vlč.Goran Kosić.

Propovjed donosimo u cjelosti.

GOSPA LURDSKA

Europa je u 19. stoljeću bila poprište raznih duhovnih gibanja, političkih i socijalnih problema u društvu, kao i revolucionarnih pokreta koji su bili usmjereni protiv Crkve. Racionalizam u svom oholom uzdizanju pokušavao je srušiti Crkvu i njezin nauk, niječući Boga i vrhunaravni red. Razum je dovoljan da dozna svu istinu i dovede do sreće. Grijeha nema, čovjeku nisu potrebni ni milost ni otkupljenje, jer čovjek je sam sebi dovoljan, treba mu dati slobodu bez ikakvih spona. Čovjek je po prirodi dobar, a društvo ga kvari, zato valja mijenjati društvo. Mnogi su se okrenuli za tim idejama, da su počeli otpadati od vjere, a posljedica toga je povećanje nemorala, opće raskalašenosti i nepoštivanje svakog autoriteta. Da se dovede do odumiranja države, išlo se za tim da se najprije moćna država uzdigne na najviši princip kao vrhovni zakonodavac, sudac i najviše veličanstvo. Nema nikakve vrhovne vlasti, religija je privatna stvar, kršćanstvo treba stjerati u sakristije. Uslijedilo je uvođenje građanskog braka i civilne registracije, otkazivanje krštenja i donošeni zakoni o povlačenju iz crkve. Sve je to trebalo voditi raspadu država, pravnoj nesigurnosti u pogledu privatnog vlasništva i socijalnih ustanova. Racionalizam je odrekavši se Boga, neba i Raja polako sušio u ljudima srce, ubijao ljubav, a strastima davao oduška da se rasplamsaju. I doista je čovjek počeo upirati sve sile da stvori raj na zemlji, a toga raja nigdje, nego je srljao iz zla u gore, pa se na koncu sve strovalio u moralnu propast. Naravno da su se mnogi pitali kamo sve to vodi. Moralo se nešto dogoditi da Bog pokaže svoju moć i ljubav prema čovjeku svome stvorenju, koji mu je počeo okretati leđa. I objava se dogodila. Na današnji dan 1858. godine blažena Djevica Marija dolazi u zabitno mjesto u Francuskoj, te se ukazuje mlinarovoj kćeri, pastirici Bernardici da po njoj upozori ljude na pogibelji kojima se izlažu, te da ih pozove na obraćenje i obnovu, da probudi i oživi vjeru u Boga i život vječni. Gospa se ukazuje Bernardici 18 puta, a kod šesnaestog ukazanja na svetkovinu Blagovijesti tri je puta upitala Gospu za ime. Gospa joj se samo nasmiješila; zatim se Bernardica ohrabrila i četvrti puta ju upita za ime! Dobila je ODGOVOR: Ja sam bezgrešno začeće. Marija nas preko Bernardice uči da je cilj našega života Božja slava. Iz djetinjstva se sjećam da je u mojoj župnoj crkvi kod nedjeljnih svetih misa prije čitanja evanđelja župnik glasno postavljao pitanje puku: „Zašto smo kršteni?" Puk je odgovarao: „Da u tebe Boga vjerujemo, da slušamo tvoga Sina Isusa Krista i da po Zakonu Crkve živimo!" U vrijeme kada ljudi počnu okretati leđa Bogu, jer ih je netko uvjerio da im Bog nije prijatelj, kada ljudi niječu postojanje zla i grijeha, ovakva ispovijest vjere poziva nas na budnost, stalnu pot-rebu obraćenja i molitvu. Molitva i pokora su put obnove na koju upućuje E-vanđelje i Majka Božja u Lurdu. Isus govori: „Bdijte i molite ... Molite bez prestanka", a Gospa u šestom ukazanju u Lurdu govori Bernardici i nama svima: „Moli, moli za grješnike!" Naravno, uz Lurd se vežu i čudesa koja potvrđuju istinitost Marijinih ukazanja. Pa kao što je Isus poručio Ivanu što su njegovi učenici vidjeli da se očituje njegovim dolaskom na zemlji: „Slijepi progledaju, hromi hode, gluhi čuju", to se isto događa i u Lurdu. Čim je Marija otvorila izvor, ne samo onaj koji je potekao iz pećine, nego i onaj da ljudi počnu pristupati Božjem milosrđu, čudesa očituju Božju moć. Uz tjelesna ozdravljenja, tu su na prvom mjestu ona duhovna ozdravljenja, po kojima ljudi uz tjelesno zdravlje primaju utjehu, podložnost Božjoj volji, snagu i pomoć da strpljivo podnose bol za spasenje duša i obraćenje grješni-ka. Sluga Božji nadbiskup Josip Stadlera posebno je častio Blaženu Djevicu Mariju. Ona je bila česta tema njegovih po-slanica, spisa i propovijedi. Ona je Majka Isusa Krista, Majka Crkve, Majka sviju nas i svakog pojedinačno, upravo zato jer je Majka našega Otkupitelja koji je došao na svijet da nas izbavi, otkupi i daruje nam dostojanstvo djece Božje. U prvoj poslanici koju upućuje puku Vrhbosanske nadbiskupije prilikom preuzimanja nadbiskupske službe u Sarajevu Stadler piše: „Ima slika koje predstavljaju Isusa kao dijete pokraj majke Marije. U njemu je izražena i ljupkost njegova djetinjstva i veličina njegova božanstva. Jednom ručicom pokazuje nebu i zemlji, ljudima i anđelima, pravednicima i grješnicima, nama i Mariji svoje srce kano ognjište svoje ljubavi i vrelo sviju milosti, a drugom rukom umiljato pokazuje na majku Mariju. Što nam hoće time reći? On nam želi reći: Dođite k meni svi vi, srce će vam moje o-bilne milosti dati. Ali obratite se mojoj i vašoj Majci Mariji, jer ona gospoduje mojim srcem, ona ima ključ moga srca, ona je posjednica, čuvarica i djeliteljica svih milosti srca moga" (Poslanica puku od 15. siječnja 1882.). Tom je prilikom Stadler uz Presveto Srce Isusovo proglasio i Blaženu Djevicu Mariju, bez grijeha začetu, ču-varicom i patronom Vrhbosanske nadbiskupije. Na kraju valja reći da mi danas nismo došli u Crkvu da tražimo nešto, nego da tražimo nekoga. Taj koga tražimo mora biti doista uzvišen. Jer ništa drugo nije dovoljno veliko za nas, ništa dovoljno sveto, već da poput Blažene Djevice Marije budemo s Isusom, i u Kani Galilejskog gdje ga treba pokazati ljudima, i na križnom putu gdje ga treba tješiti i zajedno patiti s njim, i na Kalvariji gdje valja potpuno prikazati svoj život Bogu. Tako ćemo jednoga dana sigurno s njim i uskrsnuti i biti s njim u vječnom raju. Zajedno s njim i s Marijom, kod Oca nebeskog. A što to znači, neka nam posluži primjer iz života sv. Vinka Paulskog. Kada ga je jednom prilikom carica Katarina hvalila zbog njegovih silnih dobrih djela, a on se otimao riječima: „Veličanstvo, ja nisam ništa učinio". U jednom momentu carica se naljuti pa upita: „Dobro, što onda čovjek treba učiniti da postane svet?" A svetac tiho odgovori: „Uvijek više, veličanstvo". Pa eto, pokušajmo učiniti „nešto više". Njegove su sestre već počele. Povodom 400. obljetnice karizme sv. Vinka, njegove su duhovne kćeri odlučile da će obilježavati ovu obljetnicu pohađanjem bolesnika u nekoj obitelji. Neka to djelo bude bogu milo, a neka nama svime udijeli svoj blagoslov.

Amen!

Ispred kipa sv. Vinka je napravljeno srce u kojem su se nalazile poruke u malim srcima za vjernike, koje je predvoditelj misnog slavlja pozvao da pođu u život s porukom, koja će ih voditi k Bogu. Svi sudionici misnog slavlja su pozvani na nastavak druženja sa sestrama u njihovoj dvorani.

s. Margareta Brnada




0 views0 comments

Recent Posts

See All

Comentarios


bottom of page