top of page

Proslava dana provincije u Komušini

Godinama već u mjesecu listopadu okuplja draga Gospa svoje kćeri, sestre milosrdnice Provincije Majke Divne Sarajevo, u jednom od svojih brojnih svetišta. Ove godine, na sedamnaesti dan listopada, Divna Majka čekala nas je u Komušini. Na sv. Misu u 11 sati došlo je nas 29 sestara sa svih strana provincije praćene kišom koja već danima pada ne samo u BiH, nego i u susjednim državama. Ponegdje toliko jako da čovjek pred silinom vode ostaje nemoćan, gubi puno materijalnog što je kroz život stekao i ostaje odsječen od svijeta poplavljenom cestom kojom je nemoguće prometovati. A naš, sestarski plan za ovaj Dan provincije bio je poći Majci na brdo Kondžilo. Tmurno nebo i pljusak gasili su nadu da ćemo to moći i ostvariti. Mireći se s tom činjenicom ulazile smo u crkvu te uz molitvu krunice i sakramenat ispovjedi pripremale srce za Euharistiju koju je predslavio vlč. Jure Babić, svećenik već 25 godina! Glasno lupanje kapi kiše o krov crkve nadjačavale su riječi propovjedi: „Kad se slavi Blažena Djevica Marija u središtu je uvijek i njezin Sin Isus, taj divni Bog i Čovjek, Isus! Divne su Njegove riječi, divna i velika su Njegova djela i čudesa...“ Razmišljajmo o Isusu s Marijom, uvijek s Marijom. Imajmo pred očima Marijin pogled srca koji je uvijek pratio Isusa u svim životnim situacijama: „još od navještenja, kad ga je rodila i povijala, bio je to nježni pogled; kadkad i upitan pogled: Sine zašto si nam to učinio?; ili prodoran pogled u Kani; pogled boli podno križa; dok je na Uskrsno jutro radosni pogled, a na dan pedesetnice gorljivi pogled!“ Dok smo upijale Marijine poglede crkvu je ispunjalo svjetlo, i najednom smo shvatile da je buka kiše o krov crkve nestala i da se svjetlo sunca probilo kroz sve crkvene prozore. Osmjeh na licima i zahvala u srcu bili su ujedinjena reakcija na tu očitu Božju milost. Na kraju sv. Mise pozdravio nas je i župnik, vlč. Marko Hrskanović koji se ispričao što to na početku nije učinio. No, ispričavat se nije trebao, jer je mnoge od nas osobno pozdravio vrijedno radeći u ispovjedaonici. U tom svom pozdravu naglasio nam je koliko je važno biti s Majkom i posvjestio nam da ako i ne uspijemo poći na Kondžilo, ako nam vrijeme to ne dopusti, Marija je tu, tu nas čeka, budimo s njom. Okupile smo se oko njene slike i pjevajući snimile koju fotografiju. Bilo je već vrijeme ručka pa smo pošle u dvoranu ispod crkve gdje nas je čekao serviran stol i bogat jelovnik kojeg nam je darovao vlč. Jure. Za ukusan ručak hvala ponajprije vlč. Juri, ali i dobrim ljudima koji su nas dvorili, župniku i mami Jarmili. Okrepljene, odložile smo jakne i obasjane suncem krenule Marijinom kipu u dvorištu iznad crkve gdje smo formirale procesiju. S. Margareta Brnada pozvala nas je da „nebrojenim koracima redovnika u Godini posvećenog života pridružimo i ove svoje molitvene korake“, te nas je razmatranjem temeljenim na pismu kojeg je papa Franjo uputio redovnicima uvodila u svako otajstvo krunice. Nizale su se Zdravomarije i bile smo sve bliže Kondžilskoj kapeli. Izmolivši treću krunicu našle smo se pred kapelom neobična izgleda, a predstavlja sklopljene Marijine ruke. Ispod kapele gradi se vanjski oltar, a oko njega postaje križnog puta. Kondžilo ima posve novi izgled. A njegovu povijest i sadašnjost kratko nam je protumačio vlč. Jure rodom iz Komušine. Moleći slavna otajstva krunice zahvaljivale smo Mariji, a onda se s lakoćom spustile crkvi te ostale još kratko u sestarskom druženju. Pred nama je bio, za neke kraći za druge duži put povratka svojim zajednicama, kojeg smo, hvala dragoj Gospi sretno završile. Hvala Bogu i svima koji su svojom prisutnošću doprinjeli ljepoti ovog dana. Do listopada sljedeće godine neka nas prati zagovor Majke Divne!

s. M. Katarina Dunđer



0 views0 comments

Comments


bottom of page