140. OBLJETNICA SESTARA MILOSRDNICA U LIVNU, 17. 10. 2014.
Draga braćo i sestre, danas smo se okupili proslaviti 140. obljetnicu sestara milosrdnica u Livnu kao i 40. obljetnicu samostalnosti Bosanko-hercegovačke provincije milosrdnica Majke Divne sa sjedištem u Sarajevu. Sjećati se vlastitoga života znači slaviti Boga. A svatko od nas ima jednu osobnu povijest: priču milosti, grijeha, hoda, toliko stvari... Dobro je moliti s vlastitom poviješću. Prisjećati se svoga izbora, onoga što je Bog učinio za nas. Prisjećati se našega hoda u međusobnom savezu ... sjećati se Božjih obećanja koja nikada ne postiđuju i koja su naša nada. To je istinska molitva. Jer naša je povijest, priča njegove ljubavi za nas, kako reče papa Franjo. Sestre milosrdnice nasljeduju Isusa Krista na način sv. Vinka Pulskog, zaštitnika siromaha, svjedoka milosrđa i ljubavi. Njegov život, njegovo djelo i djelovanje mogu nam pomoći da utvrdimo pravu vjeru i da se trajno opredijelimo za dobro. Ove obljetnice pozivaju sestre milosrdnice da osluhnu što im Bog govori kroz njihovu prošlost, što im govori u sadašnjosti i na što ih poziva u budućnosti. One ih potiču na temeljitu duhovnu obnovu na izvorima, kako bi se pripremili za nove izazove u Crkvi i svijetu. Potiču također i na zahvalnost Bogu i onima koji nas vode Bogu. Da bi Bog primio našu zahvalnu molitvu u slavlju ove sv. mise, odstranimo grijeh i dopustimo da Bog bude u nama, s nama i među nama, da nam po zagovoru sv. Vinka ojača vjeru, učvrsti nadu, usavrši ljubav te ublaži naše duševne i tjelesne boli, ozdravi, utješi ...
Obljetnice su prigoda za posvješćivanje činjenice da je red sv. Vinka dar milosti Božje Crkvi, a ne ljudsko djelo. Na početku stoji Vinkova otvorenost Riječi Božjoj i Božje djelovanje. Vinko daje Bogu prigodu da djeluje u njemu i po njemu kao i po budućim njegovim sinovima i kćerima.Redovnička zajednica ima uzor u zajedništvu Presvetog Trojstva. Stoga treba biti izražaj, svjedočanstvo ljubavi i jedinstva u različitosti. Redovnici/e trebaju biti na poseban način «Božja obitelj» koja želi ispuniti spasiteljsku volju Božju. Jer Krist kaže: «Moja majka, brat, sestra su oni koji čine volju Božju». Onima koji su se odazvali na Božji poziv okupljajući se oko Krista i nasljedujući ga izbližega, Bog želi priopćiti darove zajedništva s braćom i sestrama, ali i zajedništvo s Presvetim Trojstvom koje će se ispuniti u vječnosti. Činom zavjeta redovnici/e su slobodno i odgovorno sami sebe predali Bogu i više ne raspolažu samim sobom, nisu gospodari samih sebe, njihov gospodar je sam Bog i on može njima raspolagati kako želi. Razlog postojanja redovnica/ka jest življenje, naviještanje i svjedočenja vrijednosti Evanđelja. Radi vjere muškarci i žene posvećuju svoj život Kristu, odričući se svega kako bi živjeli u evanđeoskoj jednostavnosti svoje siromaštvo, poslušnost i čistoću. Radi vjere muškarci i žene svih životnih doba stoljećima ispovijedaju ljepotu nasljedovanja Gospodina Isusa... Tako i mi kušajmo živjeti iz i radi vjere: kako bismo dali živo svjedočanstvo za Isusa Krista, prisutnoga u našim životima i u povijesti.Podsjetimo se: Dan utemeljenja Družbe kćeri kršćanske ljubavi odnosno sestara milosrdnica je 29. 11. 1633. god., dakle prije 381 godinu. Od toga 140 godina naše sestre djeluju i u Livnu (1874.). Čestitamo im ovu obljetnicu u ime cijele Banjolučke biskupije, i zahvaljujemo im na svjedočenju.Biskup Paškal Vujčić uspio je dovesti sestre milosrdnice iz Zagreba 1874. god.. U rujnu te godine s. Genoveva Horvat, s. Kunigunda Papež i s. Hijacinta Lupšina stigle su u Livno vođene su Božjom ljubavlju, praćene Vinkovim zagovorom i bogate čežnjom da služe potrebnima. Gvardijan fra Anđeo Ćurić, primio je sestre i smjestio ih u obližnju drvenu kućicu koju su fratri izgradili za njih. Odmah su počele raditi u pučkoj školi, a nakon nekoliko godina i u Višoj djevojačkoj školi. Donijele su sa sobom šivaći stroj i bio je to prvi takav stroj u Livnu. Postavljen je u radionicu gdje su sestre poučavale odrasle djevojke ručnomu radu.Skupina uglednih Livnjaka je 1886. god. prigodom boravka superiora Fidelisa Höppergera u Livnu zamolila da sagradi sestrama novu školu. U tu su mu svrhu obećali pokloniti gradilište – mali vrt i zgradu bivše škole za dječake. Superior je na to pristao te je za 500 forinti kupio i jednu njivu.1888. godine počela se graditi nova kuća u kojoj je bila i kapelica te sestre više nisu morale svaki dan pješačiti na Goricu na sv. Misu.5. ožujka 1928. tadašnji ravnatelj bolnice, dr. Dušan Mitrović, uputio je molbu Vrhovnoj poglavarici Družbe s. Ignaciji Pavičić da sestre preuzmu livanjsku bolnicu. Na zamolbu je časna majka brzo odgovorila i uputila sestre: Respiciju Hajduk (kuharicu), Laurenciju Gadanec (bolničarku i predstojnicu sestara) i Klarenciju Kanciliju (instrumentarku koja je radila s ravnateljem u ambulatni i bila glavna sestra u bolnici). Za kratko vrijeme sestre su svojim radom, stručnošću, blagošću i ljubaznošću vratile ugled bolnici. Radile su od jutra do mraka, a često i od mraka do jutra, kako to već služba bolesnika traži. Godine 1940. u novoizgrađenoj bolnici otvorena je kapelica. U bolnici su radile i tijekom Drugoga svjetskog rata. Nakon što je bolnica zapaljena, njegu bolesnicima pružale su kod kuće. Nastavile su raditi i nakon rata, sve do 24. kolovoza 1949. godine, kada im je odlukom komunističkih vlasti zabranjen rad. No, sestre su se u novije vrijeme ponovno vratile u bolnicu i u njoj djeluju i danas. Prošle, 2013. godine sestre su od bolnice dobile zahvalnicu za dugogodišnji požrtvovni (predani) rad.Bogat duhovni život u Livnu oko kojega su se sestre milosrdnice posebno zauzimale, okrutno je prekinuo Drugi svjetski rat. 1944. godine partizani su se uselili u sestarsku kuću i njihovi su učitelji preuzeli nastavu; sestre su im morale predati i djecu i školski arhiv. Sestre, koje su radile u školi, napustile su Livno. No s. Nada Cvitan, rođena Livanjka, borila se pravnim putem za sestarska prava: od mjerodavnoga gradskog narodnog odbora Općine Livno pa sve do predstavnika najviše vlasti – Saveznoga izvršnog vijeća u Beogradu. „Svojom trajnom prisutnošću, vjerna svojim redovničkim obvezama 'sestra Nada je u gradu Livnu postala legenda po svom skromnom i tihom radu za braću ljude'. Srdačna i susretljiva, vedra i pobožna bila je „nada" i ulijevala je NADU" (Ljiljan bašča). Ona je trajno prisutna u Livnu kao pojam za časnu sestru za sve generacije koje su je poznavale.Na župi u Livnu sestre djeluju na pastoralnom području na temelju Ugovora što ga je sa župnikom, fra Lovrom Sučićem, sklopila s. Celestina Jagust, provincijalna glavarica Splitske provincije 24. studenog 1958. godine uz prethodno odobrenje Časne majke, Marije Salezije Mavrak. Sestre na župi djeluju vodeći župne zborove, animirajući pjevanjem svetu misu, katehizirajući i radeći u školi.Godine 1927./1928. otvoreno je prvo zabavište za predškolsku djecu u jednome dijelu samostana. Ova djelatnost bila je prekinuta za vrijeme Drugoga svjetskog rata, ali, Bogu hvala, ponovno je zaživjela. Zgradu vrtića ispunio je veseli dječji smijeh i igra. Dječji vrtić „Sunčev sjaj" ustanova je za predškolski odgoj i obrazovanje djece predškolskoga uzrasta od tri godine do šest, tj. do polaska u školu. Zgrada vrtića nalazi se u sklopu samostana u Livnu.Od 1932. do 1974. godine Livno je pripadalo Splitskoj provinciji. God. 1974. osamostalila se i Bosansko-hercegovačka Provincija Majke Divne sa sjedištem u Sarajevu. Za vrijeme posljednjeg rata (1992.-1995.) sjedište Provincije bilo je u Livnu. Provincija danas slavi 40 godina svoga postojanja i broji: 66 sestara s doživotnim zavjetima, 1 s privremenim zavjetima i 1 postulanticu u 13 zajednica. Njihova karizma je njega bolesnika i staraca, rade u školama i dječjim vrtićima, i dalje sudjeluju u župskom apostolatu, uopće – nastoje biti na službu čovjeku, ublažiti mu bol, pomoći mu da uza sve patnje uspije ostati „kruna Božjeg stvaranja".„Budimo s Bogom – i Bog će biti s nama. S njim imamo sve! Kakva je sreća ustrajati na mjestu na koje nas je postavio Bog. Kakva je nesreća ukorijeniti se tamo kamo nas Bog nije pozvao... Božja djela ne uspijevaju odmah kad mi to želimo, nego kad to Bog želi" (sv. Vinko Paulski).Sv. Vinko se stalno pitao u svakoj situaciji: Što bi sada učinio Isus Krist? Časoslov za njega kaže: „Bijah oči slijepcu, noge bogalju, otac ubogima". Za njega Kristov lik svijetli u siromasima. Bog ljubi siromahe. Iz toga slijedi da ljubi i one koji ljube siromahe. Posebno je cijenio kreposti: vjeru, ufanje, ljubav, te poniznost, jednostavnost = istinoljubivost u govoru i ponašanju, čistoću srca, blagost, ljubaznost, zahvalnost, milosrđe i sućut prema siromasima, mudrost i razboritost. Nisu li ovo kreposti i sestara milosrdnica po kojima ih prepoznajemo i danas u Livnu kada slavimo 140. obljetnicu njihova dolaska u naš grad?Karizma sv. Vinka i sestara milosrdnica do izražaja dolazi i u svestranom karitativnom djelovanju, s vrlo jakim naglaskom na osobnom susretu karitativnog djelatnika i njegova štićenika što se jasno pokazuje i u Udrugama sv. Vinka a u Livnu djeluje već od 2001. god.: „Služenje je časno kad se s kruhom koji hrani poveže posjet koji tješi, savjet koji prosvjetljuje, stisak ruke koji ohrabruje. Tada se sa siromahom postupa s poštovanjem, ne kao s jednakim nego kao s višim... On se nalazi među nama kao Božji poslanik da se iskuša naša pravednost i naša ljubav i da se spasimo svojom djelotvornošću" (usp. B. DUDA, Sveci i blagdani franjevačkog kalendara, Brat Franjo, Zagreb, 2000, 129).Sv. Vinko kao i njegovi sljedbenici/ce mogao je kazati zajedno s Pavlom: „Ako se hvalim nečim, ne činim to postignutim apostolskim uspjesima, nego Kristovim križem". Križ je taj koji jamči plodnost poslanja. Križ je taj koji izaziva rađanje „novog stvorenja". Kada je netko pribijen na križ, čini se odriješenim, slobodan je od svih drugih veza. Drage sestre, neka vaš život bude čvrsto povezan s Vašim zaručnikom! Oslonite se na Njega koji je najljepši od svih, najodličniji od svih i najvjerniji od svih... Nema jasnijeg očitovanja vjere od njezinog življenja u svagdanjem životu. Vjera koju ispovijedamo ustima prihvatljiva je samo ako se izražava u djelima. Naša djela moraju se prilagoditi siromašnima, malenima, odbačenima, evanđeoskom jednostavnošću ističe uporno papa Franjo. A mi, braćo i sestre, podržimo ih u njihovom životnom izboru i budimo im blizu svojom molitvom i dijelimo s njima bogatstvo Božje ljubavi i sada i ubuduće. Vama, drage sestre, sretno i živjele nam! Amen.
Comentarios