top of page

Križni put - 150 godišnjica djelovanja sestara milosrdnica u BiH

Naša provincijalna uprava na čelu sa provincijalnom poglavaricom s. M. Julijanom Djaković organizirala je u ovoj jubilarnoj godini Križni put na razini Provincije koji smo obavile u župi Uznesenja BDM u Prisoju.

Nakana je bila da se prvenstveno zahvalimo Gospodinu za rijeku sestara milosrdnica koje su u ovom povijesnom razdoblju na tlu BiH utkale svoje živote svjedočeći milosrdnu ljubav Isusovu po karizmi svoga Utemeljitelja sv. Vinka Paulskoga.

Po uzoru na njih i mi koje danas živimo duh milosrdničke karizme, željele smo dati svoj doprinos u ovom našem vremenskom trenutku. Naime, pandemija koronavirusa na sav svijet nemilosrdno ostavlja trag zbunjenosti, nesigurnosti, straha i neizvjesnosti. Bez obzira na njen utjecaj mi smo odlučno krenule ponijeti svoj životni križ i u njemu zagrliti sve koje Gospodin stavlja na naše životne puteve. Tako smo u iskrenom predanju darovale Ocu nebeskom svoje sjedinjenje s trpećim Kristom u ovom svetom vremenu Korizme. Iz svih zajednica na području BiH uključile su se sestre i na svojim ramenima ponijele križ trpeće i razapete BiH od prve do 14 postaje. U misnoj žrtvi koju je na našu nakanu služio župnik don Ivan Bebek uključile su se sve sestre.

Animirale su liturgijsko pjevanje, misna čitanja, molitvu vjernika i prinos darova. Don Ivan je u prigodnoj propovijedi istaknuo važnost svete Euharistije u životu nas redovnica, ali i vjernika laika. Osvrnuvši se na milosrdničku karizmu rekao je da sestre milosrdnice jesu, ali bi i trebale biti produžena ruka Kristova i sv. Vinka. I ponekad je ta ruka koju pružamo zavijena, ranjena, kruta, ponekad puna trnja, ali treba ostati pružena. Ono što nam je još spomenuo jest današnja „okupiranost" mobitelima. To se pomalo uvuklo i u redovničke zajednice. Kad idemo na putovanje pa se isprazni baterija na mobitelu očajnički tražimo utičnicu kako bismo napunili bateriju. A što je s baterijom naše duše? – zapitao se zajedno s nama don Ivan i rekao kako je upravo oltar mjesto gdje trebamo napuniti svoju dušu.

Nakon popričesne molitve nekoliko riječi uputila je i provincijalna glavarica:

„Poštovani župniče don Ivane, drage sestre!

Po božanskom promislu mi danas živimo svoj povijesni trenutak. I nama je Gospodin povjerio životni zadatak. Od nas očekuje i rezultate. Vjerujem da nas je pobožnost današnjeg križnog puta dotaknula. Slijedeći stope trpećeg, raspetog i uskrslog Krista i same ćemo nakon svoje Kalvarije uskrsnuti. Snagom euharistijske žrtve dopustimo Gospodinu da nas preobrazi u Sebe kako bismo se poput njega istrošile u milosrdnoj ljubavi. Neka po našem sebedarju u milosrdničkom hodu bude prepoznatljiv današnjem naraštaju. Hvala vam svakoj za životno svjedočanstvo. Hvala vam na hrabrosti i spremnosti na žrtvu. Nemojte se umoriti činiti dobro. Hvala i Vama, don Ivane, za toplu svećeničku riječ, hvala na spremnosti da budete dionik karizme i poslanja nas sestara milosrdnica u ovom podneblju. Neka Vas Gospodin obilno blagoslovi i neka po Vašim svećeničkim rukama božanski djeluje."

Bogu zahvaljujemo za milosni dar hrabrosti i odaziva. Zahvaljujemo mu za svako milosrdničko zvanje i povjerenje koje je stavio u naše ruke. Neka po nama nastavi širiti milosrdnu ljubav svoju. Od srca zahvaljujemo župniku don Ivanu Bebeku za gostoprimstvo, za njegovo sudjelovanje u našem Jubileju i molitvama kojima nas prati. I sam je istaknuo kako je odmalena povezan sa sestrama milosrdnicama, neke su ga, kako kaže, i odgojile, a tu povezanost i suradnju nastavio je i kao svećenik. Zahvaljujemo i svim sestrama koje su se odazvale i onima koje su nas pratile molitvama. I na kraju hvala i dragom Bogu na zajedništvu, na svima koje smo susreli i na lijepom vremenu koje nas je pratilo.


s. M. Antoneta Martić



3 views0 comments

Comments


bottom of page