top of page

Hodočašće na grob s. Žarke Ivasic u Gospić i na Udbinu

Velik broj sestara Milosrdnica sa laicima iz Vinkovske obitelji uputio se u subotu, dana 13. 05. 2017. godine u Gospić i na Udbinu.

Mjesto okupljanja prvo je bila crkva u Gospiću, koju u narodu zovu, katedrala!

Iz crkve su se sestre i puk uputili na groblje moleći svetu krunicu i pjevajući pjesme Uskrslom Pobjedniku. Zaustavili smo se kratko ispred zatvora u kojem je bila s. Žarka i gdje je provela svoje zadnje dane. Jesu li te odaje, jesu li ti hodnici i zidovi znali tko je boravio među njima?

Da, tu je bila jedna mila, vrijedna, draga i dobra sestra. Njoj nije ništa teško bilo! Ni povijati ponekad mučne rane bolesnika, ni služiti im, ni prati ih, umivati, odijevati, hraniti, niti tješit, ni noćnu smjenu preumorna raditi, sve to a to je samo mali dio onoga dobra što je srcem i dušom činila s. Žarka. Klonula od iscrpljenosti, sustala od umora, dan za danom ostala je vjerna KRISTU, svojoj najvećoj Ljubavi, svome smislu života, življenja i trpljenja... Ostala je vjerna KRISTU živeći svoje redovništvo. Iz molitve i zajedništva učvršćivala se vjernost radeći i služeći siromašne bolesnike.... Kako li je samo u tim hladnim prostorijama ižarivo njezin mir i isijavala njezina ljubav i dobrota?

Nastavile smo hod do groblja, do groba drage nam sestre! Draga je iako je već davno napustila svoje kratko prebivalište, ovu zemlju! Draga je, jer se baš tu, na njenom grobu moglo osjećati njezino sestrinsko srce! Nama koji sada živimo, sve više fali onoga sto se tu na njenom grobu živo osjećalo, doživljavalo. Tu, na tom počivalištu leži sestra koja je bila, jednom riječju, prava sestra! Ne, ona nije sudila! Ona nije osuđivala! Ona nije bila neiskrena, ni dvolično se ponašala...

Ona je bila to što jest - redovnica! Djelom! Radom! Životom! Pa i smrću!

Tako bih rado zagrlila te draga sestro! Tako bih rado saslušala te draga sestro Žarka i molila bih te da mi pričaš, kako ti je bilo? Kako si strah, drhtanje, glad i hladnoću proživljavala? Kako ti je srce lupalo dok su te vodili, bacali, gurali, tukli, vrijđali...

Kako ti je sestra Žarka bilo, kad si osuđena na strijeljanje, stala uz onaj hladni zid u četiri sata ranog jutra? Sama! Dlanovima dodiruješ zid iza sebe! Jesi li uspjela na tren osloniti se na njega, vidjeti upereno oružje i u djeliću sekunde oćutjeti taku i toliko užasnu, razornu, veliku, ubilačku moć?

O s. Žarka, koliko, koliko te dugo je boljelo?

Iako mi danas nismo hrabre kao ti

Iako mi ne volimo tako kao ti

O s. Žarka, moli za nas...

Budi s nama!

I još nešto, sestro draga, naša, mi te volimo!

Nakon zajedničkog, molitvenog programa kod groba! Nakon tihih trenutaka i boravka na grobu! Ručka!

Svoje hodočašće smo nastavili na Udbinu!

A Udbina! Posebna! Povijesna! Patnička! Mučenička Hrvatska gruda!

O GOSPODE, sjeti se stotine godina...prošoše... bol... krv...!

I sjetio si se o GOSPODE! I blagoslovio si o GOSPODE današnje vrijeme, danas Crkvu,! Narod! Hrvatsku!

Kad kažemo Hrvatsku nikada ne odvajajmo Bosnu i Hercegovinu. Zapamtimo to!!!

To je grijeh! Odvajati srce od duše, dušu od srca, Bosnu i Hercegovinu od Hrvatske, Hrvatsku od Bosne i Hercegovine!

Ne! Gdje god bile! Koju god dužnost imale, zdrave ili bolesne, ljubile jače ili slabije, padale brže ili sporije, ne, nikad ne smijemo odvajati Bosnu i Hercegovinu od Hrvatske!

Mi smo jedno!

Središnji događaj na Udbini je bio Misno slavlje - Izvor života, snage, anđeoske ljepote i svakog blagoslova!

Program predstavljanja velike Vinkovske obitelji trajao je dugo i opširno. No s razlogom jer je ovo Godina 400. obljetnica Vinkove karizme!

To je godina i vrijeme milosti, rasta, nastojanja pronaći i prići bliže onima kojima smo prvo poslani. A to su siromasi, koje toliko često spominjemo.

Velika Vinkova obitelj - Kćeri kršćanske ljubavi, Marijine sestre od Čudotvorne medaljice, Sestre milosrdnice, Misijska družba - lazaristi, Marijanska vinkovska mladež, Udruga sv. Vinka Paulskog i Depaul Hrvatska, svako na svoj način, živi i nastavlja ljubiti sve stvoreno a siromaha i bolesnika na poseban način.

Ljubiti konkretnim djelima a riječi i govore ostaviti za neke druge situacije, ljude i prilike. Neka bude sretna i blagoslovljena obljetnica!

s. M. Rahela Brkić




0 views0 comments

תגובות


bottom of page