top of page

Duhovne vježbe u samostanu Gospe od brze pomoći

Odvojile smo, žrtvovale smo ili darovano nam je šest dana – svaki od ovih pojmova istinski opisuje vrijeme od 30. 04. – 06. 05. 2015. koje je bilo potrebno da bi nas dvanaest sestara u miru duhovnih vježbi provele "inventuru" vlastitog življenja. Don Stjepan Bolkovac, voditelj duhovnih vježbi, zagledan u vitraj kapele Gospe od brze pomoći u Sarajevu, gdje smo molile ovih šest dana, pozvao nas je da usvojimo stav poniznosti Isusa koji, pripremivši doručak, čeka učenike na obali jezera. Nogama čvrsto stajati na zemlji i biti od zemlje, a srcem i glavom biti u nebu! Zašutjele smo, ne radi reda, niti disciplinske mjere! Naša šutnja postala je molitvom oplemenjena nakanom koju je don Stjepan prinosio svako jutro: za sv. Oca i blagoslov njegovu pastirskom pohodu Bosni i Hercegovini; za mir u svijetu i sve koji stradavaju na moru tražeći život dostojan čovjeka, za bolesne, za zatvorenike, za i danas progonjene kršćane, za ustrajnost onima koji su se odzvali Božjem pozivu. Ta šutnja stvarala je prikladan prostor „osobnoj obnovi vlastitog duhovnog života koja je nenadomjestiv temelj za obnovu djelotvornog poslanja vlastite redovničke zajednice". Jer poslanje uvijek ovisi o tome kako duhovno su osposobljeni poslenici. Od poslanja ići k sebi u obnovu i iz obnove se vraćati poslanju – to je krug koji se ne smije slomiti. Ne smijemo se umoriti, niti smijemo zanemariti svaki dan iznova izabirati s kime hodamo, s kim djelimo svoj život, koga pratimo i tko nas prati. Svaki dan nam je život izbora na temelju savjesti koja pita i evanđelja koje slušamo.

A u evanđelju otkrivamo Isusov dar nama: osam blaženstava, osam stavova, osam načina opredjeljenja, gdje nam nitko ne zapovijeda, niti nam što zabranjuje, nego dobivamo poticaj i savjet. Blažen si ako – ovo „ako" je stav mog izbora, slobodno se uključujem i time ulazim, ne u svoju, nego u Isusovu logiku! Jer oni koji ga žele sljediti moraju znati da ih čeka uspinjanje i križevi, i da Isusovo „blažen" podrazumjeva radost u sebi, neovisno o vanjskim uvjetima i utjecajima, o težini uspinjanja i križeva. To je radost jer imamo udio u uskrsnuću Isusa Krista i jer smo baštinici Kraljevstva nebeskoga.

Isus nas poučava, ne da bježimo od materijalnih stvari i bogatstva, nego da srce ne vezujemo uz zemaljska dobra. Kad dopustimo da nam stvari prolaze kroz ruke, da ih osjetimo, uvidimo njihovu ljepotu, moć i korist, te činimo dobro uz pomoć tih stvari, a istovremeno smo svakog trenutka spremni ispustiti ih iz svojih ruku i prepustiti ih drugima, tada biramo Isusov savjet: blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko! Ako razumijemo da su patnja i smrt jednake za sve ljude, dotiču jake i bogate, mudre i pametne jedanko kao i slabe i siromašne; ako smo iskusili da svaka žalost rađa utjehu i da se u trenutku boli ljubav i prijateljstvo produbljuju, onda nam je jasno zašto je Isus, koji nas je smrću na križu otkupio, savjetovao: blago ožalošćenima, oni će se utješiti! Gledajući mentalitet današnjeg čovjeka koji se lomi u nadmetanju, konkurenciji, natjecanju snage da postigne nešto zvuči nerealna Isusova riječ: blago krotkima, oni će baštiniti zemlju"! Pitamo se, kako netko tko je krotak, dakle uravnotežen, discipliniran, odgovoran, poslušan, netko tko zna svoje granice i slabosti može imati zemaljsku moć i baštiniti zemlju u svijetu danas? Lako, ako znamo da ovo „baštiniti zemlju" znači posjedovati sebe, vladati sobom. Ja sam ta zemlja, od zemlje, i svaka borba lakša je od borbe sa samim sobom, sa zemaljskim u sebi. Ali kad tu borbu dobijemo, stječemo krotkost! Onda imamo snage ustrajati na putu stalnog traženja i uspinjanja prema pravednosti, ne djelomičnoj, ljudskoj, nego potpunoj, Božjoj. Govoreći: blago gladnia i žednima pravednosti, oni će se nasititi, Isus ističe važnost trajanja i ustrajanja u traženju, u težnji, u uspinjanju k pravednosti. Na tom putu hrabri nas činjenica da je sam Bog milosrdan, a savjest nas potiče da i mi budemo milosrdni, da praštamo kako bi i nama bilo oprošteno (Mt 18, 35; Mt 6, 12) Blaženstvo: blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe ne gradi u nama bujicu osjećaja koji dođu i prođu, niti trenutni stav samilosti nad nečijom patnjom. Ono podrazumjeva stav uma, volje i srca, stav koji nas sprečava biti „ljubazni" na krivi način, tj. onako kako nama odgovara, nego nas potiče odgovoriti na ono što je drugoj osobi doista potrebno. Blago čistima srcem, oni će Boga gledati! Blago onom čije su nakane ispravne i cjelovite, učinjene dobro iz dobrih razloga; blago onom tko je svjestan svojih slabosti i koji se čisti. Jer čisto srce izražava savršen suodnos između čovjekove nutrine i vanjskog ponašanja, između nakana i izvršenih djela. Srce je organ za gledanje Boga. Zato se trudimo graditi ispravne odnose između sebe i Boga i drugih uspostavljajući mir kao dar koji se stječe i čuva molitvom i životom po Božjim zakonima. Jer Isus reče: blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati. Ne budimo miroljubci, oni koji zataškavaju nered i probleme, pasivni su i prihvaćaju liniju manjeg otpora kako bi imali lažni mir. Budimo tvorci mira, mira koji uključuje odluku za istinu i podrazumjeva žrtvu. Jer: blago progonjenima zbog pravednosti, njihovo je Kraljevstvo nebesko!                                       

 s. M. Katarina Dunđer




1 view0 comments

Recent Posts

See All

Comments


bottom of page