top of page

Duhovne vježbe "Oblikovanje duše prema osobi Isusa Krista, siromašnog i slavnog"

Koračanje životnom stazom umara; ako ne pratimo putokaz, lako i skrenemo s pravog puta; a ako si nepromišljeno nametnemo prijeći što više u što kraćem roku, samo da pređemo put, pitanje je kakvi ćemo stići na cilj! Život treba biti smisleno i plodonosno koračanje, redovnički život tim više, jer svaka redovnička zajednica nastala je u određenom povijesnom trenutku, potaknuta potrebom čovjeka prepoznatom baš tog trenutka od onih koji su slušali i čuli, gledali i vidjeli, bili pozvani i odazvali se.

Već 400 godina živi karizma koju Bog nadahnu sv. Vinku Paulskom, a sestre milosrdnice karika su lanca nositelja te karizme kroz povijest. Ovogodišnje duhovne vježbe sestara Provincije Majke Divne Sarajevo održane u Banjoj Luci od 07. – 13. kolovoza omogućile su svjesno usporavanje, pa i zaustavljanje na duhovnom putu 17 sestara koje u različitim životnim okolnostima, na brojnim radnim mjestima trebaju biti prepoznate kao nositeljice tog Vinkovog duha. Jedno osvježenje i ohrabrenje među ovih 17 sestara bile su i dvije zavjetovanice, s. M. Izabela Đaković koja se spremala reći svoj DA Bogu za cijeli život i s. M. Antoneta Martić koja se odvažila glasno odgovoriti EVO ME, GOSPODINE . Voditelj duhovnih vježbi o. Zvonko Martić, karmelićanin, na samom početku naglasio je kako vlastiti duh možemo vježbati samo mi osobno u suradnji sa Svetim Duhom. Jer Bog govori srcu, govori i preko voditelja duhovnih vježbi, ali samo onom srcu koje se otvara čuti što mu Bog ima reći. Vremenom postajemo poput strujnih kablova, propuštamo milost, pomažemo druge svojom molitvom, no istovremeno ostajemo isti, ne dopuštamo toj milosti da i nas zahvati i mijenja. Zato nas je o. Zvonko pozvao ove dane zašutjeti, ne samo govorom, nego još više zašutjeti pogledom prema stvarima i osobama koje nas odvraćaju od Boga, zašutjeti maštom, kojoj tako malo treba da se razigra, rasplamsa, i odvrati nas od Boga. Zaplovile smo bogatom baštinom Vinkovih konferencija dopuštajući da nas osvježi njegov govor, na koji smo mnoge izašavši iz juniorata zaboravile. Dragocjeni križ Vinkovih kreposti, koje trebaju biti odlika svake milosrdnice, ponovno je ponio svaku od nas. Poniznost koja nas prizemljuje i ljubav koja nas nebu diže vertikala su tog križa, a poslušnost – kći poniznosti, i strpljivost – krepost savršenosti, njegova su horizontala. I sva naša duhovnost sastoji se u tome: gledati lice Isusa patnika i usvajati Njegove kreposti. Bog od nas ne traži da se bavimo samima sobom, nego Njime i potrebama Crkve. Milosrdnica mora imati oko koje će u sredini kamo je poslana prepoznati siromaha. I ne samo prepoznati, ona mu mora prići, ona mora ostaviti Boga radi Boga u tom siromahu! Jesam li već u svom življenju ikada ostvarila to Vinkovo: sestro, ostavi Boga radi Boga, onako kako je on to želio? Ili sam vremenom postala unositelj svjetovnih načela u svoju Družbu za koje je sv. Vinko rekao da ih se jedna milosrdnica mora čuvati i plašiti, protiv njih se boriti sve dok ih potpuno ne uništi. Je li po meni ušao u Družbu duh svijeta koji se očituje u časti, bogatstvu, traženju vlastitog zadovoljstva u svemu pa i u kreposti, u priznanju, izrugivanju i ismijavanju, u teškom očitovanju srca služeći se dvosmislenošću i prevarom!? Jesam li svjesna da sam osobno odgovorna za to propada li moja Družba ili ne? A sv. Vinko je jasno rekao da propadamo onog časa kad dopustimo da načela svijeta ovladaju nama. Načela svijeta pala su u našu vodu, zamutila su izvor na koji se uvijek iznova trebamo vraćati. Zato moramo činiti pokoru za trenutak kad smo počeli padati, kad se naš izvor počeo mutiti i prionuti uz načela Isusa Krista koja nam donosi Matej u evanđelju o blaženstvima.

Izmolio nam sv. Vinko duha promjene, ne dopustio da se uzoholimo, i pomogao nam uklonit zapreke koje nam priječe živjeti povejrenu nam karizmu.

s. M. Katarina Dunđer





2 views0 comments

Comments


bottom of page