top of page

Duhovne vježbe i doživotni zavjeti

U predvečerje sedmoga dana mjeseca kolovoza, u gradu Livnu, u prostorijama našega samostana od 7. do 13. 8. održane su godišnje duhovne vježbe koje je predvodio otac isusovac pater Mirko Nikolić. Duhovne vježbe započele su svečanom svetom misom i zazivom Duha Svetoga. U prigodnoj propovijedi koja je ujedno bila i uvod u duhovne vježbe, pater Nikolić je naglasio važnost osobnoga susreta s Bogom u molitvi i potrebe povlačenja u samoću. Drugi dan duhovnih vježbi pater je svojim meditacijama usmjeravao sestre još dublje u osobni susret s Bogom, kojemu treba prethoditi potpuna odvojenost od svih zemaljskih stvari, i potrebu postaviti si ona egzistencijalna pitanja koja si prije ili poslije postavljaju svi ljudi: „Odakle dolazim? Zašto sam tu? Kamo idem?" Svakim danom, korak po korak, pater je prisutne svojim meditacijama sve dublje uvodio u konkretni odnos s Bogom. Nakon što smo se „oslobodile" svega zemaljskoga, pokušavale smo svoj pogled usmjeriti prema Isusu i postati svjesne Njegove prisutnosti, zamijetiti Njegov pogled na sebi. I ne samo to. Trudile smo se spoznati kako je njegov pogled pun očinske ljubavi i brige za nas. Možda nam to najbolje definira sv. Augustin kada kaže: „Svrni svoj pogled na mene, Gospodine, da Te mogu ljubiti!".U svojim je meditacijama pater isticao kako se naš osobni susret s Bogom ne može ostvariti bez vjere. Za primjer vjere istaknuo je lik Noe iz Staroga zavjeta. Noa je živio u vrijeme moralne zbrke, u kakvoj živimo i mi danas. Ime Noa znači tišina. Noa je „našao milost u Božjim očima", on je „volio Boga više od svega". Kao što je Noa bez ikakve zemaljske potpore vjerujući Bogu sagradio korablju, tako i mi trebamo vjerovati i činiti što on od nas želi, i onda kada nemamo nikakve zemaljske potvrde. Potrebno je postaviti si pitanje: Je li moj životni cilj ugoditi Bogu i tražiti Njegovu volju, kako je to Noa činio? Jedno od predavanja bilo je posvećeno blaženoj Edit Stein, s. Tereziji Benedikti od sv. Križa, karmelićanki. Bitno je u životu moliti za milost prihvaćanja križa, kako nam je svojim primjerom pokazala Edit Stein.Meditacije sljedeća dva dana duhovnih vježbi pater Nikolić posvetio je temi „Rasipni otac" svima nam poznatoj kao „Prispodoba o rasipnome sinu". Pater nas je ovim meditacijama uveo u svu dubinu odnosa oca i izgubljenoga mlađeg i odnosa sa starijim sinom. Otac je sam Bog, izgubljeni mlađi sin to je svatko od nas, iako se možemo prepoznati i u ulozi onoga starijeg. Bog je dobri, milosrdni i strpljivi Otac koji svaki dan izlazi i gleda u daljinu očekujući naš povratak. Sinovljev drski: „Daj mi dio baštine!" je pobuna protiv Oca. Svaki naš grijeh je pobuna protiv Boga. Međutim, Otac nas ne zaustavlja, On poštuje našu slobodu i strpljivo čeka na povratak. Izgubljeni sin se napokon vratio, on je preko gladi čuo očev poziv i vratio se Očevoj kući. Izgubljeni sin spreman je biti najamnik u Očevoj kući, no Očeva ljubav je nenadmašiva – daruje mu novu haljinu, prsten i sandale, simbole časti, ravnopravnosti i sinovstva. Stariji sin ljut je zbog očeve dobrote prema izgubljenomu, njegov odnos prema Ocu je račundžijski jer kaže: „Toliko ti godina služim a ni jareta mi nisi dao (...). Ono što Otac želi je naše srce i naša poniznost i priznanje da smo grešni i nedostojni, ali ipak Njegova djeca. Otac je taj koji nam prvi dolazi u susret, On je taj koji nas traži dok smo još izgubljeni, kako veli sv. Augustin: „Da me Ti nisi tražio, ne bih se ni našao." Pretposljednji dan duhovnih vježbi bio je posvećen Srcu Isusovu. Poruka prve meditacije ovoga dana bila je: „U probodenomu Srcu otkriti tajnu Isusove ljubavi prema nama (...) Jedna od meditacija bila je posvećenja Blaženoj Djevici Mariji, Onoj koja je vjerovala i prihvatila volju Božju u svome životu. Kao što u Bogu imamo nebeskoga Oca, tako i u Mariji trebamo vidjeti svoju nebesku Majku. Pater Nikolić lijepo je usporedio našu zemaljsku majku, čija je ljubav bezuvjetna i nesebična, s nebeskom Majkom naglašavajući da „sve što nam nije dala ili nije znala dati naša majka, to će nam dati, udijeliti i pomoći naša nebeska Majka Marija." Posljednja meditacija u duhovnim vježbama bila je posvećena sv. Vinku Paulskom, a u njoj je istaknuo kako su nam sveci poticaj i upozorenje kako se ne bismo uspavali u svome duhovnom životu. Sv. Vinko je svoju ljubav prema Bogu pokazao u djelotvornoj ljubavi prema bližnjemu. Pater Mirko objasnio je kako mjera naše ljubavi, kao je slučaj bio kao i kod sv. Vinka, jest spremnost davanja, a dobrohotnost i velikodušnost jest norma ljubavi. Duhovne vježbe završile su svečanom misom zahvalnicom u kojoj je za vrijeme propovijedi pater istaknuo potrebu obnavljanja prvotnoga žara i trajnoga obnavljanja mistične povezanosti s Gospodinom.



0 views0 comments

Recent Posts

See All

Comments


bottom of page