Kako godine prolaze tako se i obljetnice naših zavjeta jako brzo nižu. Godinama sve više uviđamo i sve bolje znamo i osjećamo da je služiti GOSPODINU, na zemlji najljepši način življenja! Od svih zvanja i poziva ljudsko srce se najbolje može ostvariti u odazivu na redovnički - svećenički poziv. Ta stvarnost, biti službenik, službenica Gospodnja ima toliku snagu ispunjenja da sve oko sebe doživljava sa zahvalnošću i sve prihvaća kao dar Nebeskog OCA! Nismo ni svjesni uzvišenosti našeg, redovničkog poziva! To je kao Tajna skrivena našim očima koja će tek u Vječnosti biti otkrita našem srcu i duši! I zato će GOSPODIN uvijek poticati mlada srca da krenu tim putem trženja svrhe života i postojanja! Neće im biti teška odvojenost od rodnog kraja i njihove obitelji. Jer duhovne stvarnosti pa i duhovna obitelj je puno jača stvarnost!
Pitam se, tko bi sa nama u životu imao toliko strpljenja kao što ima naš GOSPODIN?
Tko bi nas nakon tolikih izdaja i odreknuća ponovo privinuo na svoje srce kao što to čini ISUS - RASPETA Ljubav?
Tko bi boravio sa nama, slušao naše jadikovke ili kad ostanemo bez riječi, tu u tišini pred SVETOHRANIŠTEM, tko bi, tiho, sveto liječio bolne rane naše duše i srca?
Gdje bi mogli osjećati da smo toliko ljubljeni? Gdje bi mogli smiriti svoje strahove osim u ovom svetom zvanju!
Svaka od nas je toga svjesna i zahvalna toj i tolikoj neizrecivoj i nedostiživoj Ljubavi jer znamo da ni nakon toliko godina življenja nismo ali nikada ni nećemo biti dostojni zvati se ISUSOVIM! Veliki je to privilegij! Kao što je i privilegij ova obnova i sve što nam se pruža na dar!
Hvala dragom BOGU! Hvala našim poglavarima, naravno na čelu sa našom Majkom M. Jelenom! Također hvala ostalim organizatorima! Hvala svima u Lužnici koji su dali sve od sebe da nam bude tako lijepo, kao i uvijek!
Duhovna obnova je trajala od od 28.02. - 02. 03., a voditelj duhovne obnove bio je p. Mijo Nikić DI, jer je don Vitomir Zečević, SDB bio spriječen!
Obnova je bila jako konkretna, zanimljiva! Pater je tako profesionalno i stručno spojio i uklopio duhovnu našu stvarnost, želje, nastojanja, mogućnosti!
Grupa je zaista bila raznolikih da ne kažem uzrasta! Bilo je sestara sa obljetnicom 45 godina zavjeta pa sve do 15 godina zavjeta! Lijepo je vidjeti nas na jednom mjestu sabrane sa različitih mjesta iz Lijepe naše Hrvatske, Austrije, Bosne i Hercegovine. Zaista, uvijek su ovo blagoslovljeni trenuci i darovi vidjeti toliko dragih lica! Hvala TI BOŽE!
Uvod je bila slika, ujedno i pitanje, hoćemo li biti balvan ili violina?
Balvan je drvo koje je odsječeno ali se na njemu ništa nije radilo. Violina je od istog drveta, ali na njoj se radilo, tesalo, klesalo, dorađivalo...
Pater nas potiče i kaže, ljepota naše duše je u tome da se može usavršavati! Ljepota Božjeg stvorenja je u tome da se može mijenjati! Ali u svemu tome, najradosnija vijest je "Radujte se što su vam imena zapisana na nebesima!", jer je ISUS platio za mene sva lutanja i sve dugove... a za nas vjernike ono najljepše tek dolazi, ljepotu koju je BOG pripremio za nas, eksplozija života! E da bi stigli do te stvarnosti, valja umirati sam sebi, drugima davati prednost! Jer 100 godina života nije ni bljesak munje u usporedbi s Vječnošću!
Pater nas je vodio putovima: Kako poboljšati svoju molitvu? Kroz velik broj točaka i primjera "proveo" nas od ranog djetinjstva, sto i kako su na nas uticale okolnosti koje su bile i koje nas emocije potiču na djela. Upoznati sebe! Prihvatiti sebe! Nastojati mijenjati sebe! Rasti na planu emocionalne inteligencije, te ih izraziti svjesno i kontrolirano, što je za naš zajednički život - jako velika stvar.
Ostati vjerna u kušnji i znati - Čovjek je grešnik koga BOG ljubi! I nikada ne zaboraviti, moje ime je napisano na Nebesima! Znam zašto živim i znam TKO me na kraju čeka!
Svakoj sestri, koja god bila godišnjica zavjeta neka bude blagoslovljena!
s. M. Rahela Brkić
Comments