top of page

Aktivnosti Marijanske Vinkovske mladeži

U Ramu smo krenule 19. lipnja 2015. u zajedništvu sa sestrama Mirjam Ramljak i Blakom Jeličić. Misao vodilja i program ramskog druženja bijaše molitva i rad, to jest aktivnost u kontemplaciji, kontemplacija u akciji.

U kući dragih domaćina, dočekala nas je gđa. Dražana Baković, koja nam je za dobrodošlicu pripremila odličnu pitu ispod sača. Okrijepljene pošle smo na počinak.

Sutradan, nakon molitve i doručka, pročitavši odlomak Evanđelja, rapodijelile smo se po dvije te u tišini, razmatrajući pročitanu Božju Riječ, obavljale  svagdašnji posao. Nakon sat vremena našle smo se zajedno. Razlomile smo iskustva duha i pročitale drugi dio Evanđelja koji nam je bio misao vodilja za slijedeći sat vremena. Providnost nas je vodila i upućivala u život slobodne djece Božje. Naučila nas je da i u malim stvarima prepoznajemo djelovanje Božje.

Uistinu, sama tišina i predivan krajolik pridonijeli su boljem razumijevanju Riječi Božje.

Dan Gospodnji proslavile smo sv. Misom u Orašcu. Crkva je  posvećena prvom hrvatskom svecu, sv. Nikoli Taveliću. Tu smo saznale ponešto i o Divi Grabovčevoj, čiji se grob nalazi u blizini. Žrtvovati život za Krst časni, za djevičanstvo, za djevojačko i kršćansko dostojanstvo, isplati se.

Poslije podne, veliku radost učinio nam je susjed Ivan, koji nas je u svojoj barci provozao po jezeru. Hvala samozatajnom susjedu. On nas je poučio velikoj životnoj lekciji. Providnost mu je, po našim rukama, servirala uz dobru kavu i nešto soli. Sol je on, vrlo znalački, dodao u šalicu kave. Bila je to prava zasoljena kava, kakvu vjerojatno nikad prije nije popio, a vjerujem da ju nikad više i neće popiti. O Bože, kako li ju je samo strpljivo i samozatajno pio, ne dajući nam ničim do znanja o kakvoj se pogriješci radi. Ma... Ljudi moji, moram se pitati - ama kako bih ja reagirala?

Ah, ah, što da kažem...

Četvrtak, 25. lipnja, krenule smo kući. Sunce nas je ispraćalo osmjehom, bacajući  na nas svoje zlatne zrake. Željele smo ostati još malo, bar još malo, malo... No kako kaže pjesma: “Put me zove, moram poći... " sretne i ponosne što je On naša Svjetlost na kraju tunela.

Ivana Jukić, MVM-BiH



1 view0 comments

Recent Posts

See All

Comments


bottom of page